Nova Istra

442 U SPOMEN: GORAN STARČEVIĆ Goran STARČEVIĆ no zagovarao i Franjo Tuđman, ponovno je postalo staleško društvo, a građanska je svijest, umorna i od revolucionarnog i od konzervativnog terora, utjehu pronašla u malograđanštini i eskapizmu. Nestankom svoje izvorne etičke supstancije, toliko brižno čuvane u grčkome po- lisu i slobodnim gradovima-republikama renesanse i srednjega vijeka, moderna je demokracija postala sljedbenicom aristokratske oholosti i makijavelističkog prag- matizma koji je odavno zaboravio da je ideja politike neodvojiva od Platonove ideje zajedničkog dobra, Heraklitove vizije logosa kao zajedničkog svijeta i Parmenidove ideje pravednosti. Pravednost se u modernoj centraliziranoj državi više ne razu- mijeva polazeći od čovjekove osobnosti i prava na blaženi život svakog pojedinca ( eudaimonia ), nego polazeći od čudovišnog normativizma i prava na samoobranu kafkijanskih institucija, tj. političkog prvenstva institucija u odnosu na pravo bilo kojeg pojedinca. U apparatusu demokracije ustrojenog megalopolisa, svaka osoba ili pojedinac svedena je, kako to primjećuje Gilles Deleuze, na status potencijalnog ili nespecificiranog neprijatelja ratnih mašina korporativnog kapitala i umreženih institucija globaliziranog svijeta. 3 Sveden na ceremonijalnu ulogu „glasača“ i „bira- ča“, građanin se u modernoj demokraciji na koncu posve izgubio pod skutima svog Levijatana. Upravo zato, Hegel ga je u svojoj filozofiji prava nazvao nedonoščem ili čedom obogotvorenog društva. 4 Aristotel, kao prvi istinski mislilac demokracije, na jednome mjestu u svojoj „Po- litici“ upozorava da država ili polis uvijek predstavljaju mnoštvo . 5 Onaj tko državi nameće„jedno“, zapravo je ukida. Tom jednom jedinom rečenicom, kojoj se ni danas, usprkos stotinama stranica koje su o toj temi napisali Hardt i Negri, 6 ništa bitno- ga ne može dodati, izrečena je ne samo kritika Platonove „idealne“ države koja se zasnivala na oktroiranoj sreći kolektivizma, nego i kritika svakog budućeg totalita- rizma. Odijeva li ovo nametnuto jedinstvo ruho rojalizma, komunizma, fašizma ili današnje ruho imperijalnog neoliberalizma, zapravo je posve svejedno. Građanska demokracija, kako je to u novije vrijeme nastojao naglasiti Jacques Rancière, nikada 3 Gilles Deleuze/Félix Guattari:„Nomadology: TheWar Machine“,Wormwood Distribution, Seat- tle, WA, 2010. 4 Georg Wilhelm Friedrich Hegel: „Osnovne crte filozofije prava“, Veselin Masleša/Svjetlost, Sara- jevo, 1989. Prev. Danko Grlić. 5 Aristotel: „Politika“, Globus/Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1988. (1261 a). Prev. Tomislav Ladan. 6 Antonio Negri/Michael Hardt:„Mnoštvo“, Multimedijalni institut, Zagreb, 2009., prev. Tomislav Medak i Petar Milat. Antonio Negri/Michael Hardt: „Imperij“, Multimedijalni institut, Zagreb, 2010., prev. Živan Filippi.