Nova Istra

441 Goran STARČEVIĆ U SPOMEN: GORAN STARČEVIĆ mom i nacional-socijalizmom, ova društva prerastaju okvire interesnih zajednica i postaju kolektivni filozofi ili revolucionarne organizacije čiji su članovi oslobođeni svake etičke obveze prema ostalim članovima zajednice, osim obveze vjernosti svojoj ideologiji, svome vođi i svojoj partiji. Revolucija je, kako to i dandanas zagovara Sla- voj Žižek, oduvijek značila i trajnu ili privremenu suspenziju ne samo građanskih prava, nego i građanske etike. Premda se primarno poziva na političke ciljeve, svaka revolucija zapravo zahtijeva etički prevrat. Upravo zato, nijedna revolucija u povijesti nije se dogodila bez eskala- cije nasilja koje automatizmom pokreće proces novog učvršćivanja ili konzerviranja onih političkih i etičkih principa za koje se u času pobune vjerovalo da su zauvijek prevladani. Revolucija kakvu srećemo u povijesti novoga vijeka prije ili kasnije izdaje ne samo smisao, nego i duh pobune. Hraneći se logikom antagonizma i dijalektikom revolucije, političke su stranke s vremenom postale puke okamine mrtvih ideologija, a društva istomišljenika postala su klijentelističkim udrugama beskrupuloznih poslušnika. Zahvaljujući partijskoj demokraciji, ali i sveopćem nagonu k centralizaciji o kome je u svojim analizama Francuske revolucije pisao Alexis de Tocqueville 2 , neposredna je demokracija, čak i ona koja se po načelu supsidijarnosti stoljećima održavala na lokalnoj razini, s vre- menom postala pukim reliktom prošlosti. Nakon Francuske i Oktobarske revolucije, ideja bratstva i vječnoga mira među demokratskim republikama definitivno se rastočila u bratoubilačkim svjetskim ra- tovima, ideja slobode koju na svoju zastavu stavlja američki way of life postala je izli- kom za sveopći eskapizam i odustajanje od građanskih dužnosti, a ideja jednakosti postala je izlikom za terorizam i zatiranje građanskih prava. Moderna parlamentarna demokracija rođena je zapravo prekasno, tj. u trenutku kada je politikom već zavladao eksplozivni amalgam ideologije koju nameće društvo poslušnika ili istomišljenika s jedne, i obezglavljene mase ili gomila bez razvijene građanske svijesti s druge strane. To je demokracija čiji subjekt više nije pojedinac ili građanin, nego kolektiv ( demos ) u čije ime klijentelističke partijske organizacije društvo komadaju poput razbojničkog plijena. Po istom onom obrascu po kojem se u vrijeme stvaranja samostalne hrvatske države titokracija rastočila u jednako korumpiranu partitokraciju, pobjeda partijske demokracije u modernim je nacio- nalnim državama zapravo značila poraz izvornog ethosa demokracije. Postavši plijenom partijskih oligarhija, tek formirano građansko društvo, kako je to u svom blaženom nerazumijevanju elementarnih načela demokracije otvore- 2 Alexis de Tocqueville: „Stari režim i revolucija“, Politička kultura, Zagreb, 1994. Prev. Radmila Zdjelar.