Nova Istra

440 U SPOMEN: GORAN STARČEVIĆ Goran STARČEVIĆ već je oksimoron, kontradikcija in adjecto , tj. samo još jedna perverzija modernoga doba. U grčkome polisu demokratskog doba, građanin je bio definiran kao onaj koji je sposoban donositi zakone i njima se podvrgavati, i to naizmjence, jer je izmjenji- vost građana na upravnim funkcijama sama bit demokracije. Biti podjednako sposo- ban za vladanje kao i za pokoravanje ( arhein kai arhestai ), to je misao vodilja politike kakvom ju je zamišljao Aristotel. Osim izmjenjivosti građana na upravnim funkci- jama, grčka demokracija imala je samo još jedan, podjednako jednostavan kanon – instituciju narodne skupštine na kojoj se odluke donose neposrednom većinom. Što je u nekom društvu veći stupanj reprezentacije, demokracija sve više postaje stvar interpretacije. Što je veća razina interpretacije, tj. posredovanja volje naroda, korup- cija i apatija rastu ne samo aritmetičkom, nego i geometrijskom silinom. Za narod koji je slavio Solona i Klistena, ali i za one Rimljane koji su kao svog spasitelja slavili Cincinata, profesionalni bi političar bio ili običan diktator ili obična besmislica. U središtu demokratske kulture polisa na kojoj su sagrađeni temelji slo- bode Zapada, nisu bile ni religije, ni sudbonosni kolektiviteti roda, naroda, klase i nacije, nego je istinski subjekt politike u ta sretna vremena bio građanin . Premda su, osim u slobodnim gradovima, demokratski instinkti i svijest o slobodi pod konkor- datom carstva i papinstva polagano odumirali stoljećima, definitivna se deformacija ideje građanske demokracije, kako je to primijetio Augustin Cochin, događa tek u novome vijeku, i to upravo s varljivim buđenjem građanske svijesti. Istoga časa kada je ponovno rođena, naime, građanska je svijest u doba građanskih revolucija novoga vijeka potpala pod oktroiranu vlast stranačke ili partijske države. Stranačka ili par- tijska demokracija sebe više ne shvaća kao sustav vladavine unutar društva, nego kao vladavinu partijske oligarhije nad društvom u cjelini. Reprezentativna i partijska demokracija kakvu danas poznajemo rađa se istodob- no s pijetizmom, jansenizmom i puritanizmom, tj. s društvima istomišljenika koji se okupljaju zbog zajedničkih vjerskih i političkih ciljeva. S jakobinstvom, komuniz- 10. Pulskim danima eseja listopada 2012., kada je tema bila „Politika i političari“ i kada je Go- ran nastupio s ogledom naslovljenim „Kako misliti politiku bez političara“. Ovu pak ekstenzivnu verziju teksta dobio sam naknadno, tijekom 2013., dakle kao opsežniju, potpuniju i, kako mi je Goran tada rekao/napisao, dovršenu cjelinu pa neka s njom napravim„ono što mi odgovara i kako odlučim“. Evo sada, i u počast prijatelju koji je iz ove dimenzije „nekamo“ otišao u naponu snage i na pragu potpunije te konačne, a zahvaljujući intelektu, duhovitosti, dosljednosti, pismenosti i do- stupnosti u javnome nastupu, može se reći, i „meteorske“ afirmacije unutar kruga novih hrvatskih filozofa, jednako kao i u najboljim i najzrelijim godinama za sve životne izazove i, nadasve, ulogu oca i supruga te suvremenika koji promišljajući izvorno i neponovljivo, intenzivno definiraju svijet i stvarnost koju nam je živjeti. Hvala Ti, Gorane, na suradnji i prijateljstvu.„Ekipu“ sam pozdravio, kako si mi zaključno rekao u zadnjemu telefonskom razgovoru i zamolio u posljednjem mailu. Doviđenja. Boris