Nova Istra

392 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Žarko PAIĆ sada filozofijsku putanju neodređenosti svijeta. Nužnost bitka preuzima slučaj do- gađaja. Kierkegaard i Nietzsche u tome su prilično bliski. Marx se hegelovski kreće u drugome smjeru preokreta metafizike. No, za njega se događaj ne može svesti na suprotnost nužnosti i slučaja. Sloboda u odluci o promjeni zatečenoga povijesno- ga odnosa otuđenja u bezavičajnosti kapitalističkoga poretka zahtijeva drugu vrstu povijesne nužnosti – totalnu revoluciju društvenoga načina proizvodnje (bitka). Stvaralačko ponavljanje Kristova puta istine u Kierkegaardovu mišljenju otvara se u njegovu paradoksalnome ulasku-u-svijet. Žrtvovanje zbog Drugoga u bezuvjetnosti čina darivanja milosti u potpunosti mijenja povijesni tijek. Stoga se Wittgensteino- va misao o kršćanskoj vjeri kao utočištu od beskrajnih patnji i posljednjemu mjestu utjehe od ovoga svijeta fikcija, vremenitosti i moći neautentičnoga načina bitka-u- ‑svijetu pokazuje granicom između egzistencije i subjekta. Ta granica prolazi kroz te- ritorij ljudske slobode. Preokret iz pitanja„što“ jest nešto ( quodditas ) u to„da“ ( quidditas ) se nešto događa upućuje na prvenstvo faktičnosti bitka kao egzistencijalne vjere „u“ svijet i „u“ svijetu. Prvo se odnosi na spoznaju svijeta, a drugo na otvorenost svijeta samoga. 12 Najznačajniji spis u kojemu Kierkegaard pod pseudonimom Johannesa Clima- cusa otvara pitanje o kritici Hegelove dijalektike apsolutnoga duha jest opsežni Zaključni neznanstveni dodatak . 13 Izađemo li iz svega što čini srž njegova mišljenja o sferama i njihovoj alternativnosti spram Hegelovih trijada duha u svojemu povi- jesnome razvitku ideje, koja je, dakako, već uvijek logički strukturirana sa stajališta vječnosti, tada se nalazimo u stanju-između onoga što možemo nazvati prometej- stvom utemeljenja smisla bitka i sizifovstvom rastemeljenja događaja. Hegel uteme- ljuje filozofiju znanosti. A ona dolazi na kraju povijesti. Time um postaje logikom beskrajnoga napretka tehno-znanosti. Kierkegaard, naprotiv, rastemeljuje filozofiju. S pomoću „ne-znanstvenosti“ onoga što pripada singularnosti života pokušava se pronaći egzistencijalna alternativa . 14 Obojica zagovaraju transcendenciju egzistencije čovjeka. No, dok se Hegel u transcendenciji ideje čovjeka kao umnoga bića ( animal rationale ) naslanja na prevladavanje/dokidanje ljudske ograničenosti i konačnosti 12 Vidi o tome: Ginia Schönbaumsfeld, A Confusion of the Spheres: Kierkegaard and Wittgenstein on Philosophy and Religion , Oxford University Press, Oxford, 2007. 13 Sören Kierkegaard, Concluding Unscientific Postscript , Cambridge University Press, New York, 2009. Vidi o tome: Merold Westphal, „Kierkegaard and Hegel“, u: Alastair Hannay i Gordon D. Marino (ed.), The Cambridge Companion to KIERKEGAARD , Cambridge University Press, New York, 1998., str. 101-124. 14 Vidi o tome: MeroldWestphal,„Kierkegaard and Hegel“, u: Alastair Hannay i Gordon D. Marino (ur.), The Cambridge Companion to KIERKEGAARD , Cambridge University Press, New York, 1998., str. 101-124.