Nova Istra

386 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Žarko PAIĆ križ otkupljenja grijeha nisu više pravom alternativom. Kierkegaardova se misao skoka do posljednje postaje Kristove transcendencije pokazuje otuda skokom u ni- štavilo egzistencijalne vjere. Filozofija kao kritika apsolutnoga znanja u metodi i su- stavu Hegelove dijalektike postaje utjehom estetskoga subjekta i njegove neizbježne patnje, jer u beskrajnome ponavljanju Istoga (događaja Kristove objave) dolazi do ponavljanja iste razlike između ljubavi i patnje. Ovo se odvija u etički bezuvjetnome odnosu spram Drugoga. Predanost Bogu žrtvovanje je estetskoga užitka subjekta u korist njegovih etičkih dužnosti. U spisu Ili-ili to se razvija do granica etičkoga važenja. Priča o Abrahamu i žrtvovanju Izaka za Kierkegaarda postaje događajem istine religioznoga obrata. Što je za zajednicu apsurdno i etički čudovišno, uvjet je mogućnosti religije uopće u njezinome apsolutnome zahtjevu. Bog ne traži zbilj- sko žrtvovanje bližnjega. On samo stavlja na kušnju utemeljenje zajednice na osnovi etičkoga Zakona. Sukob religiozne istine i običajnosnoga Zakona društva/države ne može ipak završiti kompromisom. Uvijek je posrijedi preispitivanje utemeljenja povijesti. Na to je posebno skrenuo pozornost Lévinas promišljanjem mesijanske pravednosti u svijetu bez univerzalne etike. 5 Pitanje o istini i posljednjoj svrsi života u dosezanju vječnosti i sreće u tom preo- kretu metafizike predstavlja zapravo tek tehničko pitanje postajanja Drugime. Ako je tome tako, tada se tehnosfera u svojoj etičko-religioznoj ravnodušnosti spram Ki- erkegaardovih „nesuvremenih razmatranja“ odnosi na isti način kao trijumf tehno- znanosti prema porazu religiozne utjehe. Čini je, naime, suvišnim zagovorom vrijed- nosti onostranosti kao vječne istine i dobra. Smrtnost se preobražava u besmrtnost umjetnoga uma i umjetnoga života. Tzv. povratak religije u planetarno doba samo je nužna reakcija na ovo stanje-između prošlosti i nadolazećega. Problem moći tvorbe novoga života izvan okružja metafizike i etičko-religioznoga obrata egzistencije, što se može nazvati Kierkegaardovim mišljenjem egzistencije u tehničkome svijetu, na odlučujući je način postavio Ludwig Wittgenstein: „Kršćanska vjera je samo za čovjeka koji treba pomoć u beskrajnoj patnji, samo za čovjeka koji doživljava beskrajnu tjeskobu. /…/ Kršćanska vjera – tako ja mislim – utočište je čovjeka u toj krajnjoj nužnosti.“ 6 Utočište za čovjeka predstavlja, dakle, (kršćanska) vjera. Premda se u Kierkegaar- 5 Emmanuel Lévinas,„God and Philosophy“, u: Emmanuel Lévinas: Basic Philosophical Writings (ur. Adrian T. Paperzak, Simon Critchley i Robert Bernasconi), Inidana University Press, Blooming- ton and Indianapolis, 1996., str. 129-148. 6 Ludwig Wittgenstein, Culture and Value , Oxford: Blackwell, 1998., str. 52e i 53e.