Nova Istra

385 Žarko PAIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI rodnoj konferenciji posvećenoj Kierkegaardu 1964. godine u Parizu. Nova znanost spaja sva prethodno razdvojena područja prirode, društva, kulture i svijeta. Štoviše, njezina je nakana da postane općom teorijom i praksom upravljanja sustavima sa- moga života. Iz metafizike se razvija ideja cilja i svrhe ( telos ). A iz njezinih spekula- tivnih vrhunaca u Hegela nastavlja se ideja o prevladavanju svih suprotnosti i razlika na višem stupnju razvitka svijesti. Korak do nastanka nove znanosti o čovjeku u doba posthumanoga stanja pretpostavlja stoga njegovo prevladavanje kao subjekta. 2 Iz zahtjeva kibernetike za upravljanjem svim procesima nastanka i vođenja života s pomoću povratne sprege, ravnoteže i nadzora procesa razmjene informacija ( feed- back ) između sustava i okoline, tehno-znanosti otpočinju s konstrukcijom života iz radikalne transformacije bitka u posthumano stanje . 3 Zašto smo imenovali „osjećaj“ svekolikoga eksperimentalnoga zanosa s kojim se stvaraju virtualni svjetovi umjetnoga uma i života ( A-intelligence i A-Life ) riječju koja nadilazi čudovišnost tjeskobe? Kako se može objasniti da je naše doba prispjelo u paradoksalnu konstelaciju tehno-znanosti i ravnodušnosti, što neizbježno iznova vraća u promišljanje pitanje etike i religioznosti? Zar je Kierkegaard u tzv. postmo- derno doba mislilac novoga etičko-religioznoga obrata koji je proizašao iz krize ideje zajednice i istine u koju smo zapali zbog onoga što je sam tako radikalno uspostavio novim načelom mišljenja – kraljevstvom subjekta u liku viteza vjere ? Ravnodušnost je temeljna ontologijska oznaka posthumanoga stanja . Iz estetske konstrukcije teh- nosfere dolazi do prvenstva forme nad materijom. Nije potrebno posebno doka- zivati da se time uspostavlja vladavina novoga informacijskoga kôda u društvima suvremenosti. Otuda ravnodušnost ne označava tek odsutnost suosjećanja spram patnji Drugoga. Mnogo je važnija jedna dublja promjena. Umjesto „teologijske sus- penzije etičkoga“, 4 sada dolazi do tehno-logičkoga neutraliziranja religioznoga. Pred prodorom neljudskoga ni Abrahamov nož bezuvjetne odanosti Bogu niti Kristov 2 Vidi o tome: Stefan Rieger, Kybernetische Anthropologie: Eine Geschichte der Virtualität , Suhrkamp, Frankfurt/M., 2003. i Michael Hagner i Erich Hörl (ur.), Die Transformation des Humanen: Bei- träge zur Kulturgeschichte der Kybernetik , Suhrkamp, Frankfurt/M., 2008. 3 Martin Heidegger, „Das Ende der Philosophie und die Aufgabe des Denkens“, u: Zur Sache des Denkens , M. Niemayer, Tübingen, 1976. Vidi o posljedicama ovoga događaja prijelaza iz metafizi- ke u kibernetički poredak mišljenja: Žarko Paić, Posthumano stanje: Kraj čovjeka i mogućnosti druge povijesti , Litteris, Zagreb, 2011. 4 Sören Kierkegaard, Fear and Trembling , u: Howard V. Hong i Edna H. Hong (ur.), The Essential Kierkegaard , Princeton University Press, Princeton – New Jersey, 2000., str. 101. Vidi o tome: John J. Davenport,„What Kierkegaardian Faith Adds to Alterity Ethics: How Lévinas and Derri- da Miss the Echatological Dimension“, u: J. Aaaron Simmons i David Wood (ur.), Kierkegaard and Lévinas: Ethics, Politics, and Religion , Indiana University Press, Bloomington – Indianapolis, 2008., str. 169-196.