Nova Istra

383 Žarko PAIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI opreke uma i vjere u suočenju s kontingentnim događajem moći tehnosfere u stvaranju umjetnoga uma i umjetnoga života kao rezultata konstrukcije sub- jekta, ne dosežu do biti događaja samoga. Umjesto toga, potrebno je vidjeti može li se tehnosfera misliti kao estetsko-etičko-religiozna kritika apsolutne znanosti u liku čudovišnoga neljudskoga danas? Ključne riječi: subjekt, filozofijska vjera, tehnosfera, Kierkegaard, Jaspers, egzi- stencija, neljudsko Uvodno razmatranje: Od čuđenja do ravnodušnosti Kada bismo željeli obaviti „dubinsko snimanje“ povijesti zapadnjačke metafizike kroz kratku povijest temeljnih osjećaja bez kojih misao ne može imati svoj jezik kao što čovjek ne može postojati bez tjelesnosti u svijetu, možda bi njezina vjerodostojnost bila izrečena kroz četiri bitna osjećaja. Mišljenje ovdje nije svođenje na filozofiju kao onto- teologiju koja stvara pojmove u nužnome okviru mišljenja o bitku ( esse, sein, Being ) i Bogu ( Deus, Gott, God ). No, filozofija pretpostavlja događaj mišljenja. To je nužan, ali još ne i dostatan razlog početka metafizike. Kao uvjet mogućnosti vlastita kazivanja„o“ i„na“ ono što se nalazi u identitetu i razlici ove zapadnjačke matrice povijesnoga razvit- ka potrebno je još nešto. Čuđenje ne može iskrsnuti bez prethodne otvorenosti bitka. Sve otpočinje s čuđenjem kao uvidom u ono što jest (bitak). Grci su to nazvali izrazom thaumasein . Novi vijek znanosti i tehnike uspostavlja, pak, kraljevstvo subjekta. Sum- nja ( dubitatio u Descartesovim Meditacijama ) otvara put samospoznaje.Tvorba subjek- ta ujedno označava obrat mišljenja. Predstavljanjem svijeta kao objekta znanstvene spoznaje upravlja bit tehnike kao postava ( Gestell ). 1 Dovršetak toga procesa razvitka mišljenja u moderno doba određuje pojam tjeskobe ( Angst, anxiety ). Više nije riječ o strahu subjekta spoznaje pred ontičkim područjem ili onim što jest određeno „nešto“, neki zbiljski izvor straha koji čovjeka čini zdvojnim i traumatski određenim bićem. Umjesto spoznaje izvora i temelja straha, sve je u onome što leži u samome bezdanu eg- zistencije. Strah još dolazi iz čovjeku bliskoga svijeta prirode, iako ga čini krhkom bilj- kom animalne tjelesnosti koja k tome još ima govor ( logos ). Tjeskoba, naprotiv, dolazi iz ponora neljudskoga. Njezin je izvor u bestemeljnosti svijeta. Iz najdubljega bezdana bitka izvire ono moćno Ništa u konačnosti ljudske egzistencije. Bezavičajnost u čudo- 1 „Tehnika nije primijenjena fizika, već je fizika primijenjena ‘tehnika’“. – Martin Heidegger, Leitge- danken zur Entstehung der Metaphysik, der neuzeitlichen Wissenschaft und der modernen Technik , GA, sv. 76., V. Klostermann, Frankfurt/M., 2009., str. 320.