Nova Istra

382 Žarko PAIĆ, Ivanić-Grad KIERKEGAARD I MOĆ TEHNOSFERE: Tko je još subjekt „filozofijske vjere“? Sažetak: Autor u izlaganju postavlja u pitanje mogućnosti razračunavanja metafi- zičkoga mišljenja s moći tehnosfere. Iz obzorja mišljenja subjekta kao žive egzistencije u slobodi transcendencije, Kierkegaard je u svoje tri sfere duhov- noga bitka postavio u pitanje vjerodostojnost „sustava“ i „metode“ onoga što čini bit zapadnjačke povijesti. Riječ je, dakako, o pojmu apsolutne znanosti u liku Hegelova spekulativno-dijalektičkoga mišljenja povijesti. Kada se danas suvremene tehno-znanosti oslobađaju nasljeđa metafizike, tada u prvi plan dolazi ideja radikalne preobrazbe bitka u informaciju. Taj prijelaz u posthu- mano stanje, gdje više ne postoji razlika između bitka i bića, živoga i stroja, čovjeka, životinje i neljudskoga, pretpostavlja uvid u ono što određuje novu sferu te tehno-znanstvene operacije ukidanja onto-teologije u samoj emergen- ciji života kao eksperimenta. Kierkegaardove tri sfere duhovnoga bitka – estetska, etička i religiozna – stapaju se u tehnosferi s pitanjem o granicama između mišljenja i vjere o samome događaju nastanka onoga što više nije ni bitak ni biće, ni živo ni neživo. Kako pristupiti tome iz obzorja mišljenja koje preokreće pojmove esencije i egzistencije polazeći od slobode stvaranja samo- ga subjekta? Kierkegaardov je prilog mišljenju suvremenosti moguće razložiti iz pitanja o subjektu „filozofijske vjere“ u ono nadolazeće onkraj svih sfera. Je li mjesto božanskoga Boga u čistoj transcendenciji subjekta upravo to mjesto koje još može biti opravdanjem „filozofijske vjere“ u događaj ili se mora ko- načno napustiti svaka moguća „vjera“ u „umno postavljenu vjeru“ koja misli ne više bitak kao otvorenost povijesnoga zbivanja, nego kao događaj izvan razlike filozofije i vjere? U izlaganju će se pokazati da ni Jaspersov pokušaj utemeljenja nove „filozofijske vjere“ u egzistenciju, a niti obnove tradicionalne