Nova Istra

353 Patrick MODIANO NOVI PRIJEVODI nastavljaju živjeti u nekoj vrsti paralelnog svijeta, zaštićeni od vremena, sa svojim ne- kadašnjim licima. Mislio sam o tome maloprije, hodajući pustom ulicom, pod suncem. * Danas, 26. svibnja 2001., u rano poslijepodne, shvatio sam da se ta tanka opna ma- lih, beznačajnih događaja može u svakom trenutku razderati i otopiti se. Hodao sam UlicomVal-de-Grâce i Ulicom Pierre-Nicole. Mirna četvrt Feuillantines. Zrak se u njoj čini nekako laganim i kao da čuva odjek minulih godina. „Vrt bijaše velik, dubok, tajanstven...“ Izgubio sam sve sićušne orijentacione točke svojega života. Kroz mene su prola- zili fragmenti sjećanja koja više nisu bila moja, nego sjećanja neznanaca i nisam im mogao dati jasan oblik. Činilo mi se da sam ovdje živio u nekom prijašnjem životu. U njemu sam nekoga ostavio. S francuskoga prevela: Bosiljka Brlečić, Zagreb Patrick Modiano , suvremeni francuski pisac, rođen je 1945. u Boulogne-Billancourtu. Otac mu je bio Židov talijansko-egipatskoga podrijetla, a majka belgijska glumica, koja je 1942. došla u Pariz. Modiano pamti djetinjstvo po čestim očevim izbivanjima radi nejasnih i tajnom obavijenih poslova, po selidbama zbog kojih je nekoliko puta morao mijenjati školu, a sjeća se i neimaštine i osjećaja nesigurnosti. Sve će to, kao i smrt mlađega brata, obilježiti njegov život i književno djelo. Književnosti se posvetio vrlo rano, već nakon završetka gimnazije, kad je odustao od studija i odlučio postati pisac. U književne krugove uveo ga je Raymond Queneau, majčin prijatelj, kojega je u to vrijeme često viđao. Već prvi objavljeni roman, La place de l’Etoile (1967.) – dvosmislena naslova, koji može označavati istoimeni pariški trg, ali i mjesto na kojem su Židovi morali prišivati zvijezdu – skrenuo je pozornost na mladoga pisca i naznačio jednu od tema koje će ga zaokupljati: razdoblje njemačke okupacije i kolaboracije. Druga je opsesivna Modianoova tema potraga za identitetom, koju nalazimo i u „Goncourtom“ nagrađe- nom romanu Ulica mračnih dućana (1978.), čiji glavni lik pati od amnezije i kroz gotovo detektivsku istragu pokušava rekonstruirati vlastitu prošlost. Stare fotografije, pisma, susreti s ljudima koje je nekad možda poznavao, vraćaju mu krhotine sjećanja, za koja nikad nije siguran jesu li njegova, ali ih uklapa u mozaik mogućeg vlastitog, zaboravljenog života. Slične teme i likove, nesigurna identiteta, melankolične i tjeskobne, naći ćemo u mnogim autorovim djelima. Uz dvadesetak romana (od kojih ćemo navesti samo neke: Jedna mladost , Izgubljena četvrt , Dora Bruder , Neznanke , Pedigre , Mali dragulj ...), Modiano je objavio i nekoliko zbirki pripovjedaka, a pisao je i scenarije za filmove, među ostalim Lacombe Lucien Louisa Mallea. Osim Goncourtove nagrade, dobio je Nagradu Francuske akademije, Nagradu„Roger Nimier“ i Veliku nagradu kneza od Monaka za cjelokupno književ- no djelo. Godine 2014. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Kratki autobiografski zapis objavljen 2002., Efemerid , tj. dnevni kalendar kojem se svaki dan otkidaju listići, tipičan je primjer Modianoove proze: u fragmentarnim sjećanjima izranjaju likovi, nepovezane slike iz djetinjstva i mladosti, pitanja na koja autor nema odgovora. Sve je prožeto melankolijom i osjećajem nestvarnosti, koliko god slike što ih priziva sjećanje bile precizne i stvarne. Jer ono bitno kao da se negdje nepovratno izgubilo. ( B.B. )