Nova Istra

352 NOVI PRIJEVODI Patrick MODIANO * U proljeće 1966., u Parizu, primijetio sam neku promjenu u atmosferi, neko kolebanje klime, kakvo sam već osjetio 1958., kad mi je bilo trinaest godina, zatim na kraju rata u Alžiru. Ali ovaj put, u Francuskoj, nije bilo nikakvog važnog događaja, nikakve prijelomne točke – ili sam je ja zaboravio. Uostalom, na svoju veliku sramotu, ne bih mogao reći što se događalo u svijetu u travnju 1966. Izlazili smo iz nekog tunela, ali iz kojeg tunela, to ne znam. I taj dah svježine nismo doživjeli prijašnjih godina. Je li to bila iluzija onih koji imaju dvadeset godina i koji svaki put vjeruju da svijet počinje s njima? Zrak mi se tog proljeća činio laganijim. * Budimo iskreni do kraja: moja majka i ja smo, 1963., jednom Poljaku kojega smo poznavali i koji je radio na Buvljoj pijaci prodali četiri gotovo nova odijela, košulje i tri para cipela Weston s kalupima za obuću od svijetlog drva, što ih je ostavio u jednom ormaru Robert Fly, očev prijatelj koji je stanovao kod nas. Nestao je preko noći, sa svojim DS 19. Toga popodneva nismo imali nijednog novčića. Samo nešto sitniša koji mi je za povratne boce dao trgovac špecerajem u Ulici Dauphine. Poslije sam ukrao nekoliko knjiga u privatnim kućama ili u knjižnicama. Prodao sam ih, jer nisam imao novca. * U Parizu si, kod istražnog suca, kao što je rekao Apollinaire u svojoj pjesmi. I sudac mi pokazuje fotografije, dokumente, dokaze. Pa ipak, to nije bio moj život. * Proljeće tisuću devetsto šezdeset sedme. Travnjaci Studentskog grada. Park Montsou- ris. U podne, radnici SNECMA dolazili su u kavanu, u prizemlju zgrade. Trg Jablanova, onog popodneva u lipnju kad sam doznao da su prihvatili moju prvu knjigu. Zgrada SNECMA, noću, poput parobroda koji se nasukao na bulevaru Kellermann. Jedne lipanjske večeri, u kazalištu Atelier, na trgu Dancourt. Neobičan Audibertijev komad: Srce od kože . Odigrano je samo nekoliko predstava. Roger je radio kao inspicijent uAtelieru. Navečer, na dan vjenčanja Rogera i Chantal, večerao sam s njima u malom stanu, na tom istom trgu Dancourt, na kojem svjetlost uličnih svjetiljki podrhtava. Poslije su se odvezli autom prema nekom dalekom predgrađu. Ne znam što je bilo s njima. * Možda svi ljudi koje sam susretao tih godina, i koje više nisam imao priliku vidjeti,