Nova Istra

351 Patrick MODIANO NOVI PRIJEVODI doba kad su svi snovi i noćne šetnje završavali pred željezničkim kolodvorom, s ko- jega je polazio vlak za Pariz. U Saint-Lôu, toga Božića 1962., čitao sam Izgubljene iluzije . Uvijek sam bio smješ- ten u istoj sobi na posljednjem katu zgrade. Prozor joj je gledao na cestu. Sjećam se da je svake nedjelje, u ponoć, neki Alžirac išao tom cestom prema barakama, razgo- varajući tiho sam sa sobom. Večeras me Saint-Lô podsjeća na osvijetljeni prozor iz Grimiznog zastora , kao da sam zaboravio ugasiti svjetlo u svojoj nekadašnjoj sobi, ili u svojoj mladosti. Barbey d’ Aurevilly rođen je u okolici. Posjetio sam njegovu kuću. * U Parizu, u isto doba, subotom odlazim na ručak Raymondu Queneauu. Često, rano popodne, zajedno uzimamo taksi i iz Neuillya se obojica vraćamo na Lijevu obalu. Govori mi o jednoj šetnji s Borisom Vianom, po uličici koju gotovo nitko ne poznaje, negdje na kraju XIII-og arondismana, između Kolodvorske obale i željez- ničke pruge kolodvora Austerlitz: Ulici Croix-Jarry. Savjetuje mi da odem tamo. Poslije ćemo, svaki put kad se budemo vidjeli, razgovarati o Ulici Croix-Jarry. Ne- davno sam pročitao da su Queneauovi najsretniji trenuci bili oni kad je morao pisati članke o Parizu za L’ Intransigeant i kad je poslijepodne šetao ulicama. Pitam se jesu li te mrtve godine zaista vrijedile truda. Jedini trenuci u kojima sam zaista bio ja sâm: oni u kojima bih se našao sam na ulicama, kao Queneau, u potrazi za psima iz Asnièresa. * U to vrijeme imao sam dva psa. Zvali su se Jacques i Paul. U Jouy-en-Josasu, 1952. godine, brat i ja imali smo kuju koja se zvala Peggy i koju je jednoga popodneva pregazio auto u Ulici Docteur-Kurzenne. Queneau je jako volio pse. * Govorio mi je o nekom vesternu u kojem se vodila nemilosrdna borba između In- dijanaca i Baska. Prisutnost Baska ga je vrlo zaintrigirala i nasmijala. Na kraju sam otkrio koji je to bio film: Thunder in the Sun , „Karavana prema suncu“, vestern u tehnikoloru Russella Rousea, sa Susan Hayward, Jeffom Chandlerom i Jacquesom Bergeracom. Kratki sadržaj zaista navodi: Indijanci protiv Baska. Volio bih vidjeti taj film u spomen na Queneaua, u nekom kinu Bikini, Magic ili Neptuna koje su zaboravili srušiti, negdje u nekoj izgubljenoj četvrti. * Queneauov smijeh. Napola gejzir, napola čegrtaljka. Ali ja nemam dara za metafore. Bio je to jednostavno Queneauov smijeh.