Nova Istra

350 NOVI PRIJEVODI Patrick MODIANO – i povremeno se služio riječima iz argoa. Ali uspijevao je steći povjerenje davatelja pozajmica, jer je imao držanje ljubazna i suzdržana čovjeka, visoka stasa, koji uvijek nosi vrlo stroga odijela. * Jedne noći u rujnu 1959., s majkom i jednim od njezinih prijatelja koji se vratio iz Alžira. U jednom smo arapskom restoranu u Ulici des Écoles, Koutoubia . Kasno je. Restoran je prazan. Još je ljeto. Vruće je. Vrata su širom otvorena prema ulici. U tim čudnim godinama moje mladosti, Alžir je bio produžetak Pariza, a do Pariza su stizali valovi i odjeci iz Alžira, kao da jugo puše nad stablima u parku Tui- leries, donoseći malo pustinjskog pijeska. U Alžiru i Parizu iste vespe, isti filmski plakati, iste pjesme u džuboksima kavana, isti automobili na ulicama. Isto ljeto u Alžiru i na Elizejskim poljanama. Te večeri, u Koutoubii , jesmo li bili u Parizu ili u Alžiru? Nedugo nakon toga, bacili su plastičnu bombu u Koutoubiu . Jedne druge večeri na Saint-Germain-des-Prèsu, ili u Alžiru? Upravo su bacili plastičnu bombu na dućan košuljara Jacka Romolija. * Opet rujan. Na početku školske godine, jedne nedjelje navečer, u brdima Gornje Savoje. Odmor, nakon ručka, za vrijeme kojega sam slušao tranzistor. Dolje, iza sta- bala, oštra i jednolična tužaljka pilane. Beskrajni kišni dani pod strehom školskog dvorišta. Turski zahodi, čučavci. * U Annecyju sam sjedao u autobus i odlazio u Ženevu, gdje sam se ponekad nalazio s ocem. Ručali smo u talijanskom restoranu s nekim čovjekom po imenu Picard. Poslijepodne, otac je imao dogovorene sastanke. Čudna, strana Ženeva. Alžirci su održavali duga vijećanja u predvorju hotela Rhône. Odlazio sam pješice do staroga grada. Na povratku, autobus je prelazio granicu u sumrak, ne zaustavljajući se radi carinske kontrole. Saint-Julien. Cruseilles. U Annecyju, šetnja po Paquieru, kad su praznici prošli. Već jesen. Prolazili smo ispred Prefekture i Annecy je opet postajao provincijski grad. Susretali smo nekog starog Armenca, uvijek samog, za kojega su govorili da je vrlo bogat trgovac i da daje mnogo novca djevojkama i siromasima. A siva sportska kola Jackie Giroud, koja vozi Allemano, kruže oko jezera, polako, za vječnost. * Za Božić 1962. pozvali su me u goste prijatelji, u Saint-Lô. Grad je bio razoren u bombardiranjima i ponovno izgrađen poslije rata. Pokraj ergele ostalo je još jedno područje privremenih baraka. U provinciji, u Annecyju, u Saint-Lôu, to je još bilo