Nova Istra

334 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Tomislav ŽIGMANOV književnosti koji postoje u matici. Književnost je Hrvata u Vojvodini, naime, znala biti određivana drugim, posve različitim, činiteljima i motivirana, također mnogo- struko, drugim iskustvima, pa su i sadržaji književnih djela bili gdjekad posve neu- sporedivi s onime što je postojalo ili danas postoji u književnosti u Hrvatskoj. Kao takva se, pak, nadavala, a i danas se zna nadavati, gdjekada i začudnom iz perspek- tiva hrvatskoga središta. 11 Recimo o ovome konkretnije na primjeru pjesništva, koje na istočnim hrvatskim rubnim prostorima, kao takvo – i kao pjesništvo i kao hrvatsko, naime – traje u kon- tinuitetu nekoliko stoljeća 12 . Pjesništvo takvo, koje opstoji na hrvatskome etničkom rubu bez čvršćih, trajnijih i strukturalnih navezanosti na pjesništvo naroda u matici, napose onoga u središtu. Pjesništvo u svoj svojoj složenosti, koje nije bilo uvijek institucionalno do kraja ustrojeno, niti, pak, uokvireno pratećim književnim susta- vom (naklada, kritika, distribucija, pojavak u javnosti...). Pjesništvo ovo i manjinsko, koje je vlastitim estetskim, umjetničkim, razvojnim i inim tendencijama bilo, manje- više, vjerni pratitelj uspjeha i radosti, neizvjesnosti i stamenosti, muka i pogibelji ovdašnjega puka, što također ne bijaše uvijek sukladno onome u središtu. Pjesništvo rubno, koje je, kao i svako drugo, uostalom, imalo svoje blistavije i tamnije trenutke, stjecalo veću ili manju popularnost, donosilo trajnije i davalo neznatnije prinose, dosezalo više ili manje zavidne estetske norme i ostvarivalo raznolike umjetničke vrednote... Pjesništvo vojvođansko i hrvatsko, koje bijaše, ujedno i takvo, prešući- vano i ignorirano, prezirano i nepriznavano, nijekano i obesmišljavano... Pjesništvo ovo uz, i nesvakidašnju, hrabrost svjedočeno, koje je, unatoč mnogim poteškoćama i brojnim nevoljama što ih rub sa sobom nosi, zahvaljujući prijegorima i požrtvov- nostima jednog broja pojedinaca opstojavalo, iznova se obnavljalo i pulsiralo kao nezaobilazan činitelj mjesne hrvatske, ali i šire, kulture te sve do danas trajalo... I traje još uvijek na rubu i nacionalnoga, naime, koje kao takvo nije u dioništvu onoga državno hrvatskoga – jednostavno, tamo mu nema prevelika mjesta! Goto- vo nikakvoga, gdjekada! Treba samo konzultirati nemali broj antologija hrvatskoga pjesništva – hrvatski pjesnici izvan Hrvatske, pa tako i iz Vojvodine, tek su inci- dentalno zastupljeni! Ekskluzivna je, naime, po tome pitanju hrvatska književnost po naravi. I ne od jučer je takva! Osobito o tomu govori iskustvo pjesništva vojvo- 11 Toga je, čini se, veoma dobar primjer i suvremeno pjesništvo na novoštokavskoj ikavici u Bačkoj, koje, ako se to dobro da vidjeti s Istoka, kao vrsta dijalektalnoga pjesništva u Hrvatskoj ne postoji ni u statusu dijalektalnoga niti, pak, ima književno-umjetnički relevantnijih opusa. 12 Namjerno izostavljamo činjenične elemente u ovome dijelu o hrvatskome pjesništvu u Vojvodini, u smislu da nećemo navoditi autorska imena, zbirke pjesama, glavne umjetničke strategije, temelj- ne estetske značajke, u nadi da ćemo nekog od čitatelja ponukati da si nađe vremena te vlastito činjenično znanje o ovome dijelu hrvatske književnosti proširi.