Nova Istra

331 Tomislav ŽIGMANOV HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU raspolaže, postaje često tek anonimni statist i biva plijenom pozicije žrtve. Recimo konkretno, književnost Hrvata u Vojvodini, to jest u Srbiji, nije u mogućnosti više od 50 godina objaviti svoju antologiju. Ono što je pak ovdje malo institucionalno uz struku razvijeno, činjenicu hrvatske književnosti u Vojvodini posve ignoriraju – na primjer, predavači hrvatske književnosti na srbijanskim sveučilištima o hrvat- skoj književnosti koja je postojala ili se trenutačno producira u Vojvodini ne znaju gotovo ništa! To dakako otvara cijeli niz problema, napose u sferi ostvarivanja sup- stancijalne pripadnosti – one književne, jer zbog izostanka elaboriranja od strane kvalificirane struke, na primjer, gotovo da svatko tko objavi knjigu može „postati književnikom“, što se dakako u praksi i događa, a za književnost je to onda i više nego pogubno! Hrvatska književnost u Vojvodini – izvori, tokovi i uviri ovoga zemaljskog otoka Valja ovdje istaknuti kako je ova regionalna hrvatska književnost bila i ostala u tije- snoj i višestrukoj vezi s konkretnim društvenim, pa i političkim, prilikama u kojima je nastajala. Kao takve, pak, ove su prilike onda uvelike utjecale na postanak i narav književnih djelâ te na, što je još važnije, samu razvijenost književnoga sustava – od načina rješenja naklade i socijalizacije i organiziranosti pisaca, preko diseminacije, dostupnosti i stručne recepcije književnih sadržaja, pa do vrednovanja i nagrađiva- nja. Preciznije rečeno, konkretni društveni konteksti u kojima su živjeli Hrvati u ugarskome Podunavlju, kao i oni u kojima danas žive, uvjetovali su kako samu narav književnoga života i njegovu kvalitetu, tako i tematsko-motivska ishodišta te svrhe i izvanknjiževne funkcije književnih djela. Zbog relativno brojnih razdoblja s nepovoljnim društvenim uvjetima, pak, biva jasnim zašto se književnost u podunavskih Hrvata„mukotrpno rađala i sporo razvi- jala“, to jest zašto društveni „uvjeti nisu pogodovali razvoju općekulturnog života i ostvarivanja književnih htijenja“, ustvrdit će u tome kontekstu književni povjesničar i antologičar Geza Kikić. 4 Ne uvijek povoljni društveni ambijenti, u kojima je ovaj dio hrvatske književnosti nastajao a i danas, unatoč svemu, još uvijek postoji, za posljedicu će imati i česte diskontinuitete u njezinu trajanju, zbog čega će ova knji- ževnost imati brojne početke. 5 To napose vrijedi u slučajevima mijenjanja državnih okvira, a s njima i granica (Austro-Ugarska, nekoliko Jugoslavija, Mađarska, Srbija), 4 Geza Kikić, Antologija poezije bunjevačkih Hrvata , Matica hrvatska, Zagreb, 1971., str. 7. 5 Lazar će Merković jedan svoj esej nazvati „Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini – gledana iz još jednog počela“! (Vidi Lazar Razora, [Lazar, Merković], u: Klasje naših ravni , br. 1-2/2002., Subotica, str. 1-4).