Nova Istra

320 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Sanja VULIĆ jedan dan. Početak studenoga 1948. bio je hladan kao i sleđena srca prognanikâ: Krajinom je glušalo škripanje kotačev, svagdir naokolo su pokraj ceste bila nek škura stabla i snigom zapadjeni bijeli lapti. Puhao je jak vjetar. Oblaki su se čihali i med njimi u škuljkica se je na nebesi pojavilo nekoliko zvjezdic. Hrvati su napušćali Novu Preravu . Završetak ove proze vrlo je nedvosmislen i potkrijepljen egzaktnim povijesnim či- njenicama: Na temelju odluke Kotarskoga suda u Nikišporku od 1946. do 1948. ljeta iz trih moravskih sel prisilno je bilo iseljeno 168 peršon okrivljenih za kolaboraciju s na- cističkom Nimškom. Po preuzimanju vlasti komunisti, od 1948. do 1953. ljeta nasiljem su iselili još 83 familije iz Nove Prerave, 171 obitelj iz Frielištofa i 52 obitelji iz Dobroga Polja. Ukupno je iz ovih sel iseljeno prik 1.700 ljudi hrvatske narodnosti . Svojim pripovijetkama Ferije na Dobrom Polju i Mrzla preravska jesen 1948. Ta- žky je ostavio književni spomenik nasilnomu iseljavanju južnomoravskih Hrvata. U knjizi pripovijedaka i novela, naslovljenoj I takovi smo bili , pripovijetka Mrzla preravska jesen 1948. najangažiranija je proza. Ostale su po kvaliteti različite, od vrlo uspjelih do onih bez veće književne vrijednosti. Jedna od boljih je proza Po božićni hatski cesta. Tu Tažky, u maniri Gjalskoga, lirski ocrtava idiličnost kraja oko Hrvatskoga Jandrofa i Čunova, unatoč siromaštvu običnoga hrvatskoga čovjeka koji je tu živio. To je ujedno i nostalgičan opis načina života kakvoga više nema, koji je izumro sa starijim naraštajima. Tažky svoju radnju smješta u 1927. godinu, tj. u vrijeme kada je to područje, zajedno sa spomenutim selima, još pripadalo Mađarskoj. To je jedna od pripovijedaka u knjizi naslovljenoj I takovi smo bili . Pokazuje da se Tažky razvio ne samo u vrsnoga pripovjedača nego i da taj autor, po izgrađenosti svoga izričaja na gradišćanskom književnom idiomu, nedvojbeno pripada u sam vrh te grane hrvatske književnosti. U posljednjoj prozi u knjizi I takovi smo bili , koja nosi naslov Odziv dušnoga spo- znanja , Tažky se poslužio pripovjedačkom tehnikom uokvirene priče, ali s okvirnom pričom koja se zbiva u središtu Zagreba u današnje vrijeme, a priča unutar okvira na području današnjega srednjega Gradišća sredinom 19. stoljeća. U književnom je pogledu vjerojatno najuspjelija proza Zarobljeni hižniki , u ko- joj je izvanredno opisana psihološka drama mladoga bračnoga para koji je s ma- lenim sinčićem došao jednoga petka, pred kraj radnoga vremena, vidjeti svoj novi, još potpuno nedovršeni stan u jednoj bratislavskoj novogradnji. U trenutku kad su se spuštali liftom, građevinski su radnici isključili struju i napustili gradilište, a oni su ostali zarobljeni u liftu puna dva i pol dana i tri noći, bez hrane, vode, grijanja i svega prijeko potrebnoga za normalno preživljavanje. Pripovjedač prati njihov očaj koji raste iz sata u sat. Naturalistički opisuje njihovu agoniju izazvanu slučajnom nesmotrenošću koja je posljedovala smrću djeteta i trajnom poremećenošću uma mlade žene, djetetove majke, koja je, kao i djetetov otac, posijedjela od užasa. Tažky