Nova Istra

319 Sanja VULIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU zapalili farof , kaže župnik. U Dobrom je Polju jedva pronašla hrvatski trag pa pri- povijeda: ...našla sam na rubu sela jedan stan. Na ovom stanu je nad vrati stao natpis: Rudi Kulašić, 1878. ljeta. Konačno! Konačno bar jedan natpis! Nije taj natpis smjela fotografirati jer su stanovnici Dobroga Polja bili svjesni da žive u otetim kućama i na otetim imanjima te ne žele da potomci dobropoljskih Hrvata zatraže povrat svojih nekretnina. UNovoj Preravi našla je dobro očuvan hrvatski grob na seoskom groblju: Na cimitoru su me gospodin farnik upozorili na križ s hrvatskim natpisom . Od- lučivši ga fotografirati, sarkastično razmišlja: Ufam se da me Čehi nećedu potvarati da kanim ukrasti križ i šmugljati ga u Austriju . Stari župnik, Heidin domaćin, svjestan cijele situacije, zaključuje: Poglej, kćerka, ča se je nek stalo s ovimi hrvatskimi seli. Frieli- štof, Nova Prerava, Dobre Polje, cvatuća sela, rožice u našem lipom moravskom vrtu. Ča se je nek stalo? Došljaki, ki su se nastanili u stane Hrvatov i Nimac, nisu nigdar imali one prave materinske ljubavi k svojemu selu. Sve su zanemarili: zgrade, ulice, crikvu, cimitor . Tako je Tažky, u pripovijetki Ferije na Dobrom Polju , otvoreno progovorio o jed- noj manjinskoj temi te o temi o nepovrjedivosti privatnoga vlasništva, što je niz desetljeća bila tabu-tema. Nepravda načinjena moravskim Hrvatima nikada nije ispravljena, ni na koji način, ali se o toj nepravdi sada barem može slobodno pisati i govoriti. Inače, temi prognanih moravskih Hrvata Tažky će se vratiti u pripovijetki Mrzla preravska jesen 1948 . Radnja toga djela odvija se jedan dan i noć prije prisilnoga iseljavanja te u samo jutro kada su Hrvati protjerani. Tažky vrlo uspjelo opisuje tu strašnu situaciju u ko- joj su se Hrvati posve iznenada našli. Nisu mogli ni slutiti da će ih snaći takva sudbi- na i da će cijelo selo morati platiti tako strašnu cijenu jer su, ni krivi ni dužni, postali žrtvom činjenice što su za Drugoga svjetskoga rata bili pripojeni Reichu, pa Tažky upozorava da su skoro svi mladji muži bili prisilno vošćani nimškoga Wehrmachta, ar je njevo selo za Drugoga svitskoga boja bilo sastavni dijel nimškoga rajha . Toj situaciji, kao selo na granici, nisu mogli izbjeći nakon pripojenja Austrije Reichu. Iznenad- nost strašne situacije u kojoj su se preravski Hrvati 1948. našli dobro prikazuje idući odlomak: Još su danas jutro na Sve svete svi bili u crikvi na svetoj maši i farnik su im prodikovali, da Svi sveti i u ovom tisuć devetsto četrdeset i osmom ljetu imaju osebujno značenje, ar i ova dob si išće za se svoje svece i mučenike. Nisu još znali, da su uprav oni toliko blizu svojemu mučeničtvu . Osim nasilnoga iseljavanja cijeloga sela, mnoge je preravske Hrvate čekala i smrtna kazna. Sudbinu prognanih Tažky uspoređuje sa situacijom prije pola tisućljeća, kada su predci tih Hrvata pred turskom najezdom bili prisiljeni napustiti domovinu i potražiti novu: Cijelo selo se je vozilo na koli. Kot nekoč pred četirastovetimi ljeti, kad su bižali pred Turki . Za pakiranje su imali samo = krijumčariti.