Nova Istra

318 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Sanja VULIĆ ji, barem na karti ne. Na karti piše Češka Republika . Rođena Bečanka Heidi obično prešućuje da je zapravo Hrvatica pa priznaje: mrvu se pred Nimci i sramim svojega hrvatskoga porijekla . Ipak, shvativši koliko njezinoj baki znači hrvatstvo, počela je malo ozbiljnije o tomu razmišljati kad je čula kako baka prigovara svomu sinu (tj. Heidinu ocu): Baba Reza je kričala: „Barem Heidi si mogao naučiti ča po hrvatsku!“ Onda sam zapravo prvi put uptila, da babu Rezu jako trapi, da jâ, Heidi Petrovits, nje unuka, ne znam ništ hrvatski . Uskoro, prateći sudbinu bake Reze, pripovjedač otvorenije progovara o tragediji moravskih Hrvata: 1948. ljeta su morali svi Hrvati iz Moravske napustiti svoja rodna sela, svoje stane i stara ognjišća. Baba Reza je ončas imala jur 38 ljet i troje dice. Polag odredbov si nije smila ništa zeti iz stana, samo osobno dugovanje, hranu, pratež ter postole. Svega skupa nije smilo biti već od 60 kilogramov. Uz ovo još ručnu prtljagu s dva pute po 10 kilogramov. Pokidob je baba Reza imala ončas troje male dice, od njih jednu divičicu još u zipki, nije smila zeti skoro ništ drugoga, da ne bi prekoraknula limit. Stan je morala ostaviti u najboljoj uredbi, sve na svojem mje- stu: stole, stolce, zastore, umivaonike, lampe, ubruse, utrnjake, plahte, postelje, vankuše, tepihe... Baba Reza je imala i nešto pinez. Sve ove pineze je pri transportu dala jednomu žandaru, da bi joj doslobodio zeti barem ov jedan jedini fotelj sa sobom. I tako je baba Reza živila u Beču već nego četrdeset ljet s ovim jednim spominkom na Dobro Polje, kade je ostavila sve: stan, vrt, lapte, blago, svoju mladost i muža na cimitoru . Nakon prisilnoga iseljenja i raseljenja, Dobropoljci koji su živjeli u Austriji običavali su se nekoliko puta godišnje, o većim blagdanima, ponovno zajedno okupiti i razgovarati svojim jezikom. To je također opisano preko lika bake Reze: Na velike svetke, kot na Vazam, Božić, Tijelovu i još neke druge, je putovala u Dolnju Austriju, da bi pohodila svoju rodbinu ter znance. Tako je tri ili četirikrat u ljetu putovala . Na taj bi se način opet strefili „Gutfieljci“ i mogli se mrvu pominati po hrvatsku . Kroz Heidina razmišljanja Tažky podsjeća i na zatiranje hrvatske sastavnice iz imena pojedinih sela u Donjoj Austriji: Mi smo prominili Kroatisch Wagram na Wagram an der Donau, ali Deutsch Wagram smo ostavili . Na isti način progovara i o odnosu koji su dobropoljski Hrvati imali prema svomu rodnomu selu i uspoređuje ga s odnosom onih koji su 1948. jednostavno preuzeli njihove kuće, imanja i sve njihove stvari: Dobro Polje Václava Šindelke 15 je muslavo i neuredno selo. Dobro Polje babe Reze je bilo čisto i zizma uredno selo. U vrlo negostoljubivu okružju sadašnjega Dobroga Polja, samo je stari župnik pružio Heidi gostoprimstvo, iako je bio svjestan da bi zbog toga mogao imati velikih neugodnosti: A stoprv 16 kad bi znali, da si ti zapravo stara Dobropoljka, onda bi mi 15 Taj lik u prozi predstavnik je sadašnjih dobropoljskih Čeha koji ne žele ni čuti za nekadašnje sta- novnike i vlasnike svih dobropoljskih nekretnina – Hrvate. 16 Tumač riječi: stoprv = upravo, tek; farof = župni dvor; potvarati = sumnjičiti, optuživati; šmugljati