Nova Istra

317 Sanja VULIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU njegov izbor presudan bio susret s hrvatskim književnikom iz austrijskoga Gradišća Juricom Čenarom. Tažky je ubrzo svladao književni idiom Hrvatâ u Gradišću i počeo na tome idiomu pisati najprije pjesme, a zatim prozu. Pjesme su mu progra- matskoga značaja. Pjesnik Tažky progovara o svojoj skrbi za očuvanje materinskoga hrvatskoga jezika, npr. u prvoj kitici pjesme „Ča me pitaju“: Oči mi metaju 13 , zač toliko brimen na ramena zimljem, mer ja ih imam dost ča djelat kad vidim, kako friško gine jezik moje majke i naša narodnost. Već 1992., tj. samo tri godine nakon susreta s J. Čenarom, Tažky objavljuje u Novom glasu , časopisu Hrvatskoga akademskoga kluba u Beču, proznu crticu „Pri- petenje“. Tom je kratkom prozom tek počeo izgrađivati svoj pripovjedački stil. Godinu dana nakon prvoga objavljivanja crtice „Pripetenje“, tj. 1993., Tažky u Kalendaru Gradišće objavljuje tri priče: „Orao ki nije doletio“, „Kruh“ i „Devetnaest ljet“. Ta je godina u književnom pogledu bila Tažkomu vrlo značajna jer je za pripo- vijetku Ferije na Dobrom Polju u austrijskomGradišću dobio drugu nagradu na knji- ževnom natjecanju„Ignac Horvat”. Spomenuta je pripovijetka objavljena u Gradišću 1995. kao posebna knjižica. U toj prozi Tažky, metodom naivnoga, bezazlenoga pripovjedača u ich-formi , a to je mlada sedamnaestogodišnja djevojka, pristupa vrlo ozbiljnoj i tragičnoj temi nasilnoga iseljavanja južnomoravskih Hrvata iz njihovih bogatih sela godine 1948., kada im je oduzeta sva imovina. Glavni lik pripovijetke, sedamnaestogodišnja Heidi, rođena je i odrasla u Beču, a s roditeljima je od rođenja razgovarala samo njemačkim jezikom. Premda su joj oboje roditelja Hrvati, da nije bilo njezine bake Reze, ne bi ni znala da je zapravo Hrvatica i da potječe iz Dobroga Polja, jednoga od nekadašnjih triju hrvatskih sela u južnoj Moravskoj. Ideju za tu pripovijetku Tažky je dobio dok je kao vojni obveznik služio u Češkoj (prije držav- noga razgraničenja Češke i Slovačke). Tažky, kroz Heidina usta, upoznaje čitatelje s tim nasilno iseljenim hrvatskim selom: Baba Reza je ishadjala iz Dobroga Polja, ali Dobré Polje već ne postoji. Na karti morate iskati ili Dobre Pole ili, ako je karta nimška, Guttenfelt. Ali za me ter babu Rezu je to svenek 14 bilo nek Dobro Polje. Dobro Polje se nahadja u južnoj Moravskoj. Ali to opet nije tako jednostavno, ar ni Moravska ne posto- 13 Tumač riječi: oči metatati = prigovarati; brime = breme; friško = brzo. 14 Tumač riječi: svenek = uvijek; dugovanje = stvar, stvari; pratež = odjeća; pokidob = budući da; uredba = red; utrnjak = ručnik; kade = gdje, stan = kuća; lapat = njiva; blago = domaće životinje; cimitor = groblje.