Nova Istra

314 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Sanja VULIĆ nika. Već potkraj 20. stoljeća, nakon daljnjega naseljavanja slovačkoga stanovništva u novoizgrađene goleme stambene zgrade, novoselski su Hrvati neznatna manjina u sklopu sedamnaest tisuća stanovnika toga naselja. Našavši se u tako nezahvalnom položaju, Hrvati su se počeli ubrzano asimilirati i zaboravljati svoj govor, običaje i način života. Asimilacija je barem u maloj mjeri usporena tek u posljednjemu de- setljeću 20. stoljeća, kada su se, među inim, jednome mjesečno održavali horvatski četrtki , na kojima su se novoselski Hrvati prisjećali nekadanjih običaja i hrvatske prošlosti svoga sela. Njihova je pripovijedanja bilježio Viliam Pokorny. Posebice je izdvojio šaljiva pripovijedanja, pa je godine 2006. objavio zbirku humoreski na no- voselskoj čakavštini, naslovljenu Nuovo Selo se smije . Iz tih pučkih humoreski čitatelj saznaje kako su živjeli, čemu su se smijali i veselili stric 7 Anton , teta Agnješka , stric Frančiš , died Vinci , stric Pavko i drugi akteri šaljivih zgoda. Još jedan pisac koji je bio rodom iz toga mjesta je Rudolf Sloboda (Novo Selo, 1938.-1995.). Sloboda je uglavnom pisao na slovačkome jeziku. Godine 1988. obja- vio je na slovačkomu roman Pokus o autoportrét , u kojemu se dotiče i sudbine Hrvatâ u Slovačkoj. Među rijetkim kratkim Slobodinim proznim djelima na hrvatskomu jeziku izdvajam crticu Dani radosti kao uspjelu psihološku prozu o mladiću Ondre- ju koji se želi oženiti, ali nema hrabrosti za izravne kontakte, nego putem pisama po- kušava uspostaviti vezu s djevojkom koju ne poznaje, a koju mu je preporučio njezin stric. Sloboda piše: „Bojao se je novoga života s nepoznatom ženom, a pred svim se je sramovao, da si na tako starovjeran način išće divojku. No, bilo kako bilo, cijeli čas je prebavio sanjarenjem i razmišljanjem. Najveć, naravno, je njegova fantazija imala posla s modeliranjem Emilijina tijela. Nije znao, je li tanka ili tusta, je li visoka ili mala (...) A najgorje je bilo, da nikoga nije imao, s kim bi bio mogao razgovarati o svojoj zanimljivoj zaljubljenosti.“ Treći hrvatski pisac koji je rodom iz Novoga Sela jest Juro Balaž (Novo Selo, 1951.). Premda od mladosti piše pjesme, objavljivanje prve zbirke čekao je jako dugo. Njegova pjesnička zbirka, simboličkoga naslova Vráťanje domuom 8 još je 2002. bila u potpunosti spremna za tisak, ali je stjecanjem nepovoljnih okolnosti objavljena tek 2013. Balažev se pjesnički jezik u stanovitoj mjeri razlikuje od pjesničkoga jezika Po- kornoga, koji u svojim pjesmama svjesno nastoji što je više moguće očuvati jezičnu čistoću i autohtonost staroga hrvatskoga novoselskoga izričaja. U tom nastojanju izbjegava slovakizme što je više moguće. Za razliku od toga pjesnika, Juro Baláž ne 7 Riječju stric oslovljavali su se svi odrasli muškarci u selu, osim svećenika, učitelja ili liječnika (uko- liko ga je bilo). 8 Vraćanje doma.