Nova Istra

305 Sanja VULIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU pisati hrvatskim standardnim jezikom. Stjepan Blažetin (1963.) predstavlja svojevrsnu sintezu nekoliko hrvatskih su- betničkih oaza uMađarskoj, ali i matične domovine. Naime, podrijetlom je iz šokač- koga Santova, rođen i odgojen među pomurskimHrvatima u Mađarskoj, gimnaziju je završio u Budimpešti, a studij u Zagrebu. Živi i radi u Pečuhu. Aktivno prevo- di mađarske književnike na hrvatski. Među inim, prepjevao je pjesme mađarskoga pjesnika Miklósa Radnótija. Zbirku tih prepjeva, naslovljenu Neskladnom vremenu usprkos , objavio je 1998. Prvu samostalnu pjesničku zbirku Porcija besmisla objav- ljuje 2003. Blažetin sin također ide u red pjesnika koji su se u poeziji osvrnuli na Domovinski rat u Hrvatskoj. Na osebujan pjesnički način antiratni prosvjed izrazio je pjesmom „Croatia 1991.“ Pjesma naslovljena „supatnicima“ jedna je od pjesama kojom se Blažetin sin pridružuje drugim hrvatskim pjesnicima u Mađarskoj, koji su pisali o izumiranju hrvatskoga jezika u njihovoj manjinskoj zajednici. Osobito je u Blažetinovoj pjesničkoj zbirci dojmljiv ciklus pjesama u kojemu je sabrao pjesme posvećene pokojnomu ocu:„oproštaj“,„jama“,„the sound of silence“,„u tvojim očima“. U pogovoru zbirci Porcija besmisla , naslovljenom „Porcija pomaka“, urednik zbirke, pomurski Hrvat iz Mađarske Stjepan Lukač, piše: „Buduća povijest književnosti mađarskih Hrvata devedesete će označiti kao desetljeće koje nije ostavilo za sobom ništa posebno: nije se pojavila na literarnoj sceni nova generacija, nismo dobili novog književnika, nije bilo objelodanjeno spomena vrijedno djelo“ (Lukač, 2003: 81). U tom kontekstu Lukač postavlja pitanje:„Da li se može uopće govoriti o postmoderni u našoj književnosti?“, te sam odgovara kako je „Blažetinova pjesnička zbirka jasan znak našeg ponešto zakašnjelog, ali i definitivnog ulaženja u najnovije književnopo- vijesno razdoblje“ (Lukač, 2003: 82). Lukač također upozorava na to da pojedine Blažetinove pjesme podsjećaju i korespondiraju s pjesništvom u matičnoj domovini, npr. pjesma „u tvojim očima“ s „Ubili su ga ciglama“ Ivana Slamniga, ili pak pjesma „razbijam pločnik“ s poezijom Dragutina Tadijanovića. Svoje pjesme, kao i ostala djela, Blažetin sin piše na normiranom suvremenomu hrvatskom književnom jezi- ku. Osim kao pjesnik i prevoditelj, Blažetin sin važan je kao povjesničar književnosti Hrvata u Mađarskoj i antologičar. Svoju antologiju hrvatskoga pjesništva u Mađar- skoj od 1945. do 2000. nazvao je Rasuto biserje . Prvo izdanje antologije Rasuto biser- je objelodanjeno je 2002. Naslov Rasuto biserje vrlo je prikladan za pjesničko stvara- laštvo hrvatske manjine uMađarskoj koja, u više ili manje kompaktnim oazama, živi i djeluje rasuta po prostranom području od najzapadnijih dijelova Mađarske sve do Bačke. Naslov knjige simboličan je. S jedne je strane jasna usporedba s rasutom baš- ćinom u prvomu hrvatskom romanu Planine Petra Zoranića 11 . Upravo su te strašne 11 Podsjetimo se da je Zoranić Planine napisao 1536., a tiskane su 1569. u Mletcima, vjerojatno