Nova Istra

304 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Sanja VULIĆ Hrvata i u umjetničkoj književnosti“. Dalje o toj zbirci piše: „Ona je objelodanjena 1988. godine, nakon duge vladavine ‘hrvatskosrpskog’ jezika i nametnutog jezičnog unitarizma (...) Knjiga V modrini neba sadrži 84 pjesme od kojih je 60 napisano na kajkavskom dijalektu, a 24 na hrvatskom jezičnom standardu. Pjesme u zbirci nisu razdvojene po jezičnom načelu, već su svrstane u četiri ciklusa“ (Blažetin, 1998: 115 i 116). Ipak, smatra Blažetin, te cikluse „treba zapravo shvatiti uvjetno“ jer „zbirka, naime, djeluje veoma koherentno i teško je naći nit koja odvaja jedan ciklus od dru- goga“ (Blažetin, 1998: 117). Pjesme su ljubavnoga karaktera ili posvećene zavičaju, ali uvijek snažno prožete kontemplativnošću. Kajkavske su pjesme estetski uspjelije od standardnojezičnih. Izdvajamo izvanrednu pjesmu „Zvoni moraju dojti“. Pogo- vor zbirci napisao je Zvonimir Bartolić, koji je J. Tišler i njeno pjesništvo povezao s matičnom domovinom. Druga, dvojezična pjesnička zbirka J. Tišler, naslovljena V zrcalu rodice / Szivárványtökürben , objavljena je 1998. Također sadrži kajkavske dijalekatne pjesme. Blažetin zapaža kako potonja zbirka „u odnosu na njezinu prvu knjigu donosi jedan novi ciklus pod naslovom Tajne školjke ” (Blažetin, 2002: 240). J. Tišler poznata je kao pjesnikinja za djecu. Piše i poetske crtice. S aspekta dijalekatne poezije zanimljiv je pjesnik Jože Mihović , rodom pomur- ski Hrvat, koji u drugoj polovici 70-ih godina prošloga stoljeća objavljuje pjesme u Narodnim novinama i Narodnom kalendaru , i to na pomurskoj kajkavštini (usp. Blažetin, 1998: 44). Pomurski Hrvat Josip ( Joško) Vlašić (Manglin) piše na suvremenom hrvatsko- mu književnom jeziku, također na svomu rodnom govoru, a vrlo često mješavinom tih dvaju idioma. U časopisima Hrvata u Mađarskoj objavljuje prozne crtice i pje- sme. Bolji je kao prozni pisac. Među inim, dotiče se i teme iseljavanja Hrvata iz njegova zavičaja u SAD početkom 20. stoljeća. Pjesme mu estetski nisu relevantne. Pjesnik Đuro Pavić (1940.) rodom je bošnjački Hrvat iz mađarskoga dijela Ba- ranje. Djelomice dvojezična hrvatsko-mađarska pjesnička zbirka, zanimljiva naslova Dosta / Elég , objavljena mu je 1990. Vidmarović njegovo pjesništvo karakterizira kao „prijelaz prema najnovijim tijekovima u poeziji mađarskih Hrvata“ (Vidmaro- vić, 1991: 111). U svojoj se postavci Vidmarović oslonio na dotadašnja istraživanja hrvatskoga pjesništva u Mađarskoj iz Miloševićeva i Štekovićeva pera. 10 Blažetin pak piše: „Pavićeva poezija donosi ironijski prizvuk, šalu, dosjetku, pa i igru riječi- ma“ (Blažetin, 1998: 57). Osim poezije, Pavić piše i vrlo britke aforizme. Nastoji 10 Riječ je o tekstovima Petra Miloševića:„Posleratna književnost Hrvata i Srba u Mađarskoj“, Neven – kultura, književnost, umjetnost ; prilog Narodnih novina , Budimpešta, prosinac 1982., str. 2-4 i „Posleratna književnost Hrvata i Srba u Mađarskoj“, Ogledi i kritike , Tankönyvkiadó, Budimpešta, 1991., str. 166-175., te Luke Štekovića „Poezija Hrvata u Mađarskoj”, Riječi , god. V., br. 3, Sisak, 1977., str. 25-50.