Nova Istra

303 Sanja VULIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU svjedoči, dokumentira u monumentalnoj slici život, kulturu i jezik Hrvata u tom kraju. To nije samo literatura u pravom smislu riječi nego nostalgično klesanje kipa čežnje za vječnu uspomenu hrvatstva u zapadnoj Madžarskoj“ (Benčić, 2010: 271). Pjesnički joj je jezik glavninom temeljen na govoru rodnoga Židana u zapadnoj Ma- đarskoj, u kojem je odrasla, iz kojega potječe i u kojem živi. 9 Od 1995. do 2000. bila je glavna urednica časopisa Riječ , prvoga književnoga časopisa Hrvata u Mađarskoj nakon 1945. Časopis je bio kratka vijeka. Drugu pjesničku zbirku (I)ako sloboda / Ha(bár) a szabadaság objavila je dvojezično 2006. U tu je zbirku uvrstila već objav- ljene pjesme i nove pjesme te prepjeve i prijevode na mađarski jezik suvremenih hrvatskih književnika iz matične domovine, tj. prijevode pjesama Ivana Slamniga i proze Stjepana Čuića. Prevela je i pjesme Mate Meršića Miloradića, preporoditelja Hrvata u polutisućljetnoj dijaspori početkom 20. stoljeća. Ta je zbirka znatno slabije estetske kvalitete u odnosu na zbirku Jantarska ciesta . Pjesnik Šandor Horvat (1959.) rodom je iz Narde u zapadnoj Mađarskoj. Piše pjesme i kratke proze na svome mjesnom arhaičnom štokavskom ikavskom govoru. Pjesme su mu elegične, sa zavičajnom tematikom, npr.„Stari zdenac“, ali nastoji biti i inovativan. Do sada nije tiskao samostalnu zbirku. Timea Horvat (1967.) podrijetlom je iz Petrova Sela u jugozapadnoj Mađarskoj, u kojem i danas rado boravi. Odnos pjesnikinje prema jeziku posebice je zanimljiv. Njezina prva zbirka Ako nisi tu (1999.) uglavnom sadrži pjesme na suvremenom hrvatskom književnom jeziku. Usto se i stilom pisanja i tematikom uklapa u suvre- meno hrvatsko pjesništvo, npr. pjesmom „Svakako“. Manji je broj pjesama u zbirci temeljen na nekom od idioma polutisućljetne dijaspore. Takva je npr. pjesma „Vi- rostovanje“ (tj. bdijenje). U njezinim je lirskim crticama osobito zamjetan ponešto snažniji utjecaj dijalekatnih značajki govora njezina Petrova Sela, ali u kombinaciji s gradišćanskohrvatskim književnim idiomom. Na taj zanimljiv izbor i raspodjelu idioma Timeje Horvat upozorila je Leona Sabolek još 1996. godine: „Neodlučna je u izboru između štokavskog standarda koji je ponekad možda sputava, ali kojim piše većinu pjesama, i gradišćanskoga jezika na kojem pak piše reportaže i lirsku prozu.” (Sabolek, 1996: 291). Lirske je crtice, već prije objavljene u novinama, kao i druge novinske članake i intervjue T. Horvat sabrala u knjizi Petrovisko pero , koja je objavljena 2010. Pomurska Hrvatica iz Mađarske Jolanka Tišler (1948.) objavljuje pjesme na normiranom hrvatskome književnom jeziku, ali glavnina njenoga pjesništva pripa- da rodnoj joj pomurskoj kajkavštini. Pjesničku zbirku V modrini neba objavila je 1988. Tom zbirkom, ističe Blažetin, „afirmira hrvatskokajkavsku riječ pomurskih 9 Židansko prezime Berzlanović administrativnim je putem promijenjeno u Bölcs .