Nova Istra

302 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Sanja VULIĆ koja je biser zapadne kršćanske civilizacije, te o jadu zbog svjetskih moćnika koji to ravnodušno gledaju. Pjesma naslovljena „15. januar 1992.“ jest prigodnica u povodu međunarodnoga priznanja države Hrvatske. Pjesnikov se optimizam stalno izmje- njuje s tugom zbog pretrpljenih stradanja i boli. O Škrapićevoj povezanosti s Hrvat- skom ipak najbolje govori posljednja kitica njegove pjesme „Doma“, u kojoj pjesnik pohodi matičnu domovinu ne samo u svoje ime nego i u ime svih svojih predaka, još od vremena preseljenja u današnju domovinu. Škrapić se afirmirao i kao pjesnik za djecu. Njegova treća zbirka Po dugoj cesti (2012.) većim dijelom sadrži izabrane pjesme iz prethodnih zbirki, ali i pjesme koje se tu prvi put objavljuju. Ivan Horvat (1940.-2002.) bio je rodom iz Židana u zapadnoj Mađarskoj. U zrelijoj se dobi počeo baviti književnim radom, najprije kao pjesnik, a poslije i kao prozaist. Pjesnikom postaje potkraj 1980-ih godina. Budući da je dio života bio katolički svećenik, većina njegovih pjesama sadrži snažnu religioznu komponentu. Dio je Horvatovih pjesmama, napisanih potkraj 80-ih i početkom 90-ih godina prošloga stoljeća, objavljen u publikacijama Hrvata u Mađarskoj, a neke od pjesama prvi su put objavljene 1998. u Vidmarovićevoj knjizi Gradišćanskohrvatske teme II . Vidmarović je i priređivač za sada jedine pjesničke zbirke I. Horvata, koja je, pod naslovom Pjesme , objavljena 2008. Među pjesmama vjerskoga nadahnuća izdvajamo npr. pjesme posvećene papi Ivanu Pavlu Drugomu:„Bijeli Otac“ i„Nikadar“, a od po- vijesno-domoljubnih pjesme „Kiseg“ i „Mohač“. Horvatov je pjesnički jezik temeljen na rodnome mu židanskom čakavskom govoru. Istodobno, njegov je poetski izričaj prožet brojnim riječima preuzetim iz suvremenoga normiranoga hrvatskoga knji- ževnoga jezika. Benčić je, u opsežnoj monografiji Književnost gradišćanskih Hrvata od 1921. do danas , svrstao I. Horvata među pučke pisce i posvetio mu svega 20-ak redaka (usp. Benčić, 2010: 195). Takva je ocjena književnih djela I. Horvata prilično stroga, usporede li se ta djela s opusommnogih drugih pisaca koji su u toj monogra- fiji znatno bolje vrjednovani. Horvat zaslužuje veću pozornost i zato što njegov krat- ki roman Židanski dičaki jest drugi po redu roman za djecu u književnosti Hrvata u Mađarskoj, a ujedno i prvi hrvatski povijesni roman za djecu u toj državi. Možda je Horvat tako strogo ocijenjen zbog književnojezičnoga izričaja koji je mješavina mje- snoga govora i normiranoga hrvatskoga jezika, iako nipošto nije jedini književnik u polutisućljetnoj dijaspori za čiji bi se jezik to moglo reći. Matilda Bölcs (1949.) čakavska je dijalekatna pjesnikinja, rodom iz Židana u zapadnoj Mađarskoj. Pjesme počinje objavljivati sredinom 80-ih, a 1992. u Pečuhu joj je tiskana pjesnička zbirka Jantarska ciesta , koja sadrži 45 pjesama. Povjesničari književnosti koji su analizirali njezinu poeziju dali su joj vrlo visoku ocjenu (Vidma- rović, Benčić, Blažetin i dr.). Benčić piše da je to zbirka kojom je M. Bölcs sagradila pjesnički „...vjerni spomenik, ne samo selu Židanu, nego nam na neki vidljiv način