Nova Istra

301 Sanja VULIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU politički zatvorenik u jugoslavenskim tamnicama oslijepio od posljedica mučenja, vrlo je potresla Hrvate rasute diljem svijeta. Tako je Petar Bašić, iseljenički pjesnik iz Južnoafričke Republike, u čast pjesniku Čižeku napisao pjesmu„Omrknuti strah“ koju je objavio u zbirci Svilene siluete (2007.), a pjesnikinja Malkica Dugeč, koja živi u Stuttgartu, u pjesničkoj zbirci Žigice vjere (2010.) cijeli je ciklus (od šest pjesama) posvetila Čižeku 7 . Ni Slavić ga nije zaboravio. U ciklusu naslovljenom „Prijatelji moji“, Slavić je Čižeku, koji je kao i on stanovito vrijeme proveo u Njemačkoj, po- svetio pjesmu „Rastanak od Vjenceslava“. Prostor nekadanje zapadne Ugarske (da- našnja zapadna Mađarska i austrijsko Gradišće) Slaviću je istodobno domovina, ali i tuđina. O tomu vrlo jasno svjedoči njegova pjesma „500 ljet u tudjini“, kao i pjesma „Mjenovo-naj“ 8 , posvećena hrvatskomu selu Mienovu u srednjem Gradišću u Au- striji. Protivno tomu, u pjesmi„Moj pradjed Pave Kuzmić“, u kojoj opisuje pradjedov odlazak iz spomenutoga Mienova u SAD, kaže: „Domovina je nek jedna, kade smo rodjeni“. Unatoč tomu, Slavićeve pjesme više no očito pokazuju u kolikoj je mjeri taj pjesnik svojim duhom izvan uskih gradišćanskohrvatskih okvira. To vrlo jasno pokazuje i činjenica što Slavić uopće ne koristi sintagmu gradišćanski Hrvati nego Hrvati u Gradišću , a također ne koristi ni pridjev gradišćanskohrvatski . Uostalom, premda se naziv gradišćanski Hrvati postupno počeo rabiti od 1923., tek je 80-ih godina 20. stoljeća u potpunosti prevladao. Vjerojatno je sve te činjenice, ali jednako tako i nedjeljivost hrvatskoga nacionalnoga tijela, imao u vidu Slavić kada se odlučio za sintagmu Hrvati u Gradišću i za pridjev hrvatski . Ukratko, neovisno o književno- umjetničkoj vrijednosti Slavićevih pjesama, koja varira od pjesme do pjesme, Sla- vićeva pjesnička zbirka nedvojbeno je zanimljiva kao duhovna poveznica različitih hrvatskih subetničkih skupina u Mađarskoj, zatimHrvata iz austrijskoga Gradišća, Hrvata iz Bosne i Hercegovine, te Hrvata u matičnoj domovini Hrvatskoj. Pjesnik Lajoš Škrapić (1938.) rodom je iz Petrova Sela u polutisućljetnoj hr- vatskoj dijaspori u jugozapadnoj Mađarskoj. Kao profesor matematike i fizike raz- mjerno se kasno počeo baviti književnošću. Pjesme počinje objavljivati 80-ih godina prošloga stoljeća. Objavio je tri pjesničke zbirke. Tematski krug Škrapićevih pjesa- ma u prvoj zbirci Droptine (1988.) može se usporediti sa Šinkovićevim. Sukladno tomu, u zbirci ima i pjesama za djecu. U zbirci Obračun (1996.) dio je pjesama po- svetio Hrvatskoj i Domovinskomu ratu. U pjesmi naslovljenoj „Misto sebe“ Škrapić progovara o svome jadu zbog razaranja Dubrovnika, razaranja stare gradske jezgre, 7 Vidi: Bašić, Petar Frano (2007.): Svilene siluete , Naklada Tusculum, Zagreb; Dugeč, Malkica (2010.): Žigice vjere , Naklada K. Krešimir, Zagreb, str. 77-84. 8 To je prigodna pjesma koju je Slavić napisao kada je Mienovo g. 2000. dobilo nagradu NAJSELO Hrvatske matice iseljenika. U to je doba bio mienovski župnik.