Nova Istra

300 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Sanja VULIĆ tisak priredio Miroslav Vuk Croata. Anton Slavić (1934.), rodom iz polutisućljetne dijaspore u zapadnoj Mađarskoj, piše pjesme još od đačkih dana. Šapirografiranu zbirku pjesama, naslovljenu Pro- tuliće , priredio je 1989. (usp. Benčić, 2010: 171), a prvu tiskanu pjesničku zbirku dobio je tek 2007., kao sedamdesettrogodišnjak. Ta je zbirka naslovljena Plajgor- ski zvoni . Naslov zbirke otkriva Slavićevo podrijetlo. Rođen je u malom čakavskom selu Plajgoru. Slavićev je pjesnički jezik vrlo specifičan i znatno odstupa od njegova rodnoga mjesnoga govora. Od početka pjesničkoga stvaranja služi se artificijelnim književnim idiomom Hrvata iz austrijskoga Gradišća, koji se u velikoj mjeri oslanja na normirani hrvatski književni jezik u matičnoj domovini. Usto taj pjesnik izravno preuzima rješenja iz normiranoga suvremenoga hrvatskoga književnoga jezika. Po- nekad čak poseže i za riječima iz dijalekata u matičnoj domovini. Pjesme posvećuje Hrvatima različitih subetničkih skupina u Mađarskoj, zatim Hrvatima u austrij- skom Gradišću, Hrvatima iz Bosne i Hercegovine te znatnim dijelom Hrvatima u matičnoj domovini Hrvatskoj. U pjesmi „Dičačka doba” opjevava svoj susret sa šokačkim i bunjevačkim Hrvatima te ostalim hrvatskim subetničkim skupinama koje je prvi put sreo kada je školovanje nastavio u Budimpešti. Povezanost s dru- gim hrvatskim granama u Mađarskoj, Slavić svjedoči i pjesmom„Pred spomenikom J. Gujaša Džuretina“, kojom je pokazao da nije zaboravio ni podravske Hrvate u Mađarskoj. Slavić nije jedini hrvatski pjesnik koji pjeva o jednomu od najvećih su- vremenih pjesnika među Hrvatima u Mađarskoj. Gujašu su pjesme posvetili i već spomenuti njegov sumještanin pjesnik Džuso Šimara Pužarov i pjesnikinja Katica Sendrei. Slavić je katolički svećenik, a njegovoj snažnoj povezanosti s matičnim na- rodom sigurno je pridonijela i činjenica što je bio dušobrižnik hrvatskih iseljenika u Njemačkoj, koji su u tu zemlju stigli iz matične Hrvatske te Bosne i Hercegovine. U zbirci Plajgorski zvoni , ciklus od dvadeset i dvije pjesme posvetio je matičnoj do- movini Hrvatskoj. Već u prvoj pjesmi iz ciklusa „Hrvatska“, naslovljenoj „Napad na Hrvatsku“, govorom u prvome licu množine pokazuje potpunu suživljenost s ma- tičnim narodom. U istom su duhu i pjesme „Prošnja za Hrvatsku“, „Križne postaje mojega roda“, „Hrvatska se radja“, „Hrvatska je samostalna“, „Na djelo za slobodnu Domovinu“ i dr. Dio je pjesama posvećen i Hrvatima u zapadnoj Hercegovini. Raz- mjerno novijom hrvatskom poviješću prožeta je pjesma „Široki Brijeg“, a sadašnjo- šću pjesma „Medjugorje“. Slavić suosjeća i s Hrvatima iz Bosanske Posavine, kojima je posvetio pjesmu Dayton , prema gradu u kojem je potpisan za Hrvate nepovoljan mirovni sporazum. Sudbina hrvatskoga pjesnika Vjenceslava Čižeka 6 , koji je kao 6 Vjenceslav Čižek (1929.-2000.) bio je rodom s područja Herceg Novoga, tj. s teritorija koji se danas nalazi u državi Crnoj Gori.