Nova Istra

294 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Sanja VULIĆ kim valovima, ali sadrži i proročanske stihovi o budućoj hrvatskoj državi. Po snazi pjesničkoga izričaja Džuretinovi se „Akordi o Hrvatskoj“ mogu usporediti s najbo- ljim hrvatskim domoljubnim pjesmama, npr. s Kranjčevićevom„Moj dom“ ili s Iva- niševićevom„Hrvatska“, s kojomDžuretin na nenametljiv način diskretno polemizi- ra. Malobrojni dobri poznavatelji hrvatske književnosti u dijaspori svrstali su Džu- retina među najbolje hrvatske književnike, kao npr. Juraj Lončarević. Unatoč tomu, Džuretinovo je pjesništvo još uvijek slabo poznato u matičnoj domovini. Doduše, 60-ih godina prošloga stoljeća objavio mu je nekoliko priloga Milivoj Slaviček u ča- sopisu Matice hrvatske Kolo . U tom kontekstu osobito valja izdvojiti Džuretinova pisma tomu hrvatskomu književniku. Teško bolesni Džuretin želio je biti znatnije zastupljen u recentnim publikacijama matične domovine. Zato u kolovozu 1967., u svome prvom pismu, zahvaljuje Slavičku kao uredniku Kola , što je u taj časopis uvrstio i njegov prilog o asimilaciji Hrvata. U drugomu pismu, pisanom potkraj istoga mjeseca, s veseljem mu zahvaljuje što je i u najnoviji broj Kola uvrstio njegove priloge. U listopadu 1967. iz bolničke postelje piše mu treće pismo i nenametljivo ga moli da mu javi je li primio njegove nove pjesme koje mu je poslao, a zanima ga na- ravno i hoće li biti objavljene u Kolu . Na svoje pismo na žalost nije dobio odgovora, a ni pjesme mu nisu objavljene, pa koncem prosinca iste godine šalje novo, četvrto pismo. Pita se je li njegovo prethodno pismo uopće stiglo na pravu adresu. Ponavlja istu molbu da mu pjesme budu objavljene, na koju do tada nije dobio odgovora, a usto još moli Slavičeka da mu od honorara od već objavljenih priloga obnovi pret- platu na Kolo . Džuretin nije dobio odgovora ni na to pismo, pa početkom ožujka 1968. tjeskobno piše novo pismo. S tugom zaključuje kako Kolo nije primio, te kako ne zna što se događa s njegovim pismima i njegovim pjesmama. Opisuje i svoje vrlo loše zdravstveno stanje. Slaviček na žalost nije shvaćao Džuretinovu predsmrtnu agoniju u kojoj su mu jedinu utjehu pružali književni kontakti s Hrvatskom. Džu- retin se posljednji put javio Slavičku početkom rujna 1968. Na smrt bolesni pjesnik šalje mu razglednicu kratkoga sadržaja. Više ne pita za sudbinu svojih poslanih pje- sama, nego samo moli kolegu književnika da mu pošalje Kolo koje već mjesecima nije primio. Već ovaj kratak opis sadržaja Džuretinovih pisama pokazuje kako niti jedan hrvatski rodoljub, pogotovo kulturni djelatnik u matičnoj domovini, ne može ostati ravnodušan i nepostiđen kada pročita Džuretinova pisma, pa i Vidmarović piše kako, zbog odnosa hrvatskih književnih krugova prema Džuretinu, osjeća „ve- liku nelagodu” 3 . Džuretinova su, naime, pisma među inim i potresno svjedočanstvo retinova supruga. 3 Potresna Džuretinova pisma Slavičeku objavio je Vidmarović 2003. u 2. broju Pogleda , časopisa za kulturu i društvena pitanja Hrvata u Mađarskoj.