Nova Istra

293 Sanja VULIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU na Sveučilištu u Budimpešti te bio profesor na ondašnjoj srpskohrvatskoj gimnaziji u Budimpešti. Drugi razlog, ne manje važan, jest što je Džuretin, kako je već spome- nuto, bio rodom iz Martinaca u Podravini, a govor Martinaca pripada ekavskoj sku- pini govora arhaičnoga hrvatskoga štokavskoga dijalekta – dijalekta koji se u hrvat- skoj dijalektologiji obično naziva slavonskim. Kad je riječ o hrvatskim subetničkim skupinama u dijaspori, često se raspravlja o razini njihove nacionalne svijesti i osje- ćaja pripadnosti matičnomu narodu. Osobito su takvim spekulacijama izloženi Hr- vati štokavci u dijaspori, pa upravo na temelju njihove narječne i dijalekatne pripad- nosti poneki niječu njihovo hrvatsko podrijetlo. Tako je i Džuretinova pripadnost hrvatskoj književnosti dovođena u pitanje zbog jezika kojim piše. Njegova se naklo- nost ekavskomu refleksu jata tumačila kao usmjerenost prema srpskoj književnosti. Međutim, premda ekavski, Džuretinov je književnojezični izričaj mješavina hrvat- skih standardnojezičnih rješenja kojima je težio, i srpskih kojima je unutar spome- nutoga Saveza u Mađarskoj stalno bio izložen. Cijelu tu složenu situaciju vrlo iscrp- no i korektno objašnjava Vidmarović u radovima o Džuretinu. Vidmarović upozo- rava na domoljubno intonirane Džuretinove pjesme koje nedvojbeno svjedoče ne samo o njegovoj nacionalnoj svijesti nego i o snažnoj emotivnoj povezanosti s matič- nom domovinom Hrvatskom, npr. pjesme „Jedan fragment o hrvatskom narodu“, zatim „Hrvatski manjinac“, „Jedna rečenica“ i dr. Premda nisu sve Džuretinove pje- sme ekavske, priređivač Vujičić je u posthumnu Džuretinovu zbirku Povratak u Po- dravinu uvrstio samo ekavske stihove, a usto je još neke (i)jekavske Džuretinove stihove svojevoljno naknadno sam ekavizirao (Džuretin se nije mogao buniti jer je već bio pokojni). Tako, zapravo, u toj zbirci ne dolazi u potpunosti do izražaja koli- ko je Džuretin, kao podravski Hrvat iz Mađarske, volio ne samo svoj hrvatski narod nego i Hrvatsku. A sagleda li se čitav Džuretinov pjesnički opus, ne mogu se zane- mariti njegove pjesme posvećene Hrvatima i Hrvatskoj, koje jasno svjedoče da je Džuretin bio hrvatski rodoljub, pa čak i domoljub, a u njegovu se pjesništvu takvi osjećaji odražavaju u onolikoj mjeri u kojoj je to u vremenu i prostoru u kojemu je živio i stvarao bilo moguće. Među domoljubnim pjesmama prije svega izdvajamo pjesmu proročanskoga značaja „Akordi o Hrvatskoj“. U zbirku Povratak u Podravi- nu nije, naime, uvrštena ta Džuretinova antologijska pjesma. Blažetin navodi kako je pjesma „Akordi o Hrvatskoj“, do objavljivanja u Vidmarovićevoj knjizi 1991., bila književnoj javnosti nepoznata (usp. Blažetin, 1998: 78). Valja ipak upozoriti da je ta pjesma prvi put objavljena 1986. u Matici , mjesečniku Hrvatske matice iseljenika, u povodu 10. obljetnice Džuretinove smrti, a prva rukopisna verzija pjesme datirana je 1965. 2 Ta pjesma govori o Hrvatskoj utopljenoj u Jugoslaviji, oslabljenoj iseljenič- 2 Prema Vidmarovićevim navodima, kojemu je rukopisnu pjesnikovu ostavštinu dala na uvid Džu-