Nova Istra

292 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Sanja VULIĆ metafizičkoga značaja, npr. pjesma naslovljena„Obraćanje k vedrom nebu“. O svojoj, gotovo tjelesnoj potrebi za pisanjem pjesama progovorio je u pjesmi naslovljenoj„Da se odreknem“. Džuretinovo pjesništvo nije moguće svrstati u uobičajene obrasce ma- njinskoga pjesništva zaokupljena opstankom manjine i očuvanjem moralnih vrijed- nosti tradicionalnoga načina života. Njegova je poezija u znatnoj mjeri usmjerena pojedincu, a ne kolektivu. Ona je plod osobnih trauma, bolesti, osamljenosti, razo- čaranja. Takvu je osjećaju na žalost pridonio i odnos matične domovine prema pje- sniku za njegova života. Ta nam je spoznaja tim žalosnija u svjetlu činjenice da Džu- retin, iako je oskudijevao, nije tražio nikakvu materijalnu potporu nego tek mjesto u suvremenoj književnosti matičnoga naroda. Njegovo je pjesništvo, osobito ono na- stalo u posljednjim godinama života, prožeto tjeskobom, osamljenošću i osobnim životnim razočaranjima, o čemu primjerice progovara u pjesmama„Mjesto pod sun- cem“ i „U pregnuću“. U Džuretinovu pjesničkom opusu prevladavaju pjesme ugođa- ja, ali nipošto ne uvijek lirskih, nego često mučnih i teških. Zavičajne i pejzažne pjesme često se pretaču u meditativne, a to se događa i s većinom lirskih pjesama različitoga tipa. Pojedine pak pjesme od početka odišu tjeskobom, kao npr. pjesma „Nemiri u Erdu“. U pjesmi naslovljenoj „Sebi“ nedvojbeno će se prepoznati mnogi samotnici pera, i to ne samo pjesnici. Nakon mladosti mnogi su pjesnici svoja život- na razočaranja i neuspjehe pretočili u stihove, pa tako i Džuretin, npr. u pjesmi „Moja žetva“. Potresna je i pjesma „Na izmaku“. Vrlo su sumorne pjesme koje je Džuretin pisao u bolnici, osobito pjesme slutnje smrti kao što je ona„Umaglama“. U takvim se situacijama neizmjerno veselio svakomu prividnomu predahu od bolova- nja. Pjesma „Jedno odsustvo iz bolnice“ nastala je u jednom od takvih predaha. Ta pjesma, iako napisana jednostavnim stilom, izaziva snažno čitateljevo suosjećanje. Džuretin ima i ciklus zavičajnih pjesama, od kojih su samo neke posvećene njego- vim rodnim Martincima, a ostale drugim hrvatskim selima u mađarskoj Podravini, tj. štokavskoj Potonji, Starinu i Drvljancima, zatim kajkavskim Križevcima i No- vom Selu te Brlobašu u govoru kojega se manifestira snažno štokavsko-kajkavsko prožimanje. Takve pjesme predstavljaju svojevrsni Džuretinov poetski putopis o hr- vatskim selima u mađarskoj Podravini. Bio je svjestan koliko je nedostajao svojim roditeljima, a taj je osjećaj pretočio u prelijepu pjesmu„Svojim roditeljima u Martin- ce“. Unatoč nedvojbenoj estetskoj kvaliteti njegova pjesništva, Džuretin je u matičnoj Hrvatskoj bio, a praktički i do danas ostao gotovo nepoznat. Razlog tomu možda valja tražiti u književnom jeziku kojim je pisao. Taj je pjesnik, naime, mnoge svoje pjesme napisao s ekavskim odrazom jata, a tomu mogu biti dva razloga. Jedan je što je ekavicu favorizirao tada sveprisutni Demokratski savez južnih Slavena u Mađar- skoj. U skladu s ondašnjom politikom prema južnoslavenskim manjinskim zajedni- cama, Džuretin je diplomirao tzv. srpskohrvatski jezik i jugoslavensku književnost