Nova Istra

291 Sanja VULIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU svojstvenom hrvatskim piscima u Bačkoj prve polovice 20. stoljeća. Međutim, ha- iku pjesme pisala je normiranim hrvatskim književnim jezikom. Haiku pjesničku zbirku objavila je 2000., pod naslovom Dragoljubi i krizanteme . To je ujedno prva zbirka haiku pjesama Hrvata u Mađarskoj (usp. Blažetin, 2002: 239). Neke od tih pjesničkih minijatura zrače životnom mudrošću u malo riječi, npr. Stalno čekamo / da zle minute minu: / pa prođe život. Među Hrvatima u Mađarskoj cijenjena je kao spisateljica za djecu, posebice nakon objavljivanja knjige priča za djecu Vrteći vrtić (1994.), što je ujedno bila prva objavljena knjiga te autorice. Igrokaze za djecu sabra- la je u svojoj trećoj knjizi Potražimo sunce (2006.). Pjesnikinja Marija Vargaj (1921.-1994.), rodom je iz Slavonskoga Broda, ali je od Drugoga svjetskoga rata pa nadalje živjela u Mađarskoj. U svojim je 20-im i 30- im godinama nekolikom puta bila u tamnici. U Mađarskoj je prve pjesme objavila potkraj 60-ih godina, a zatim prestala objavljivati sve do kraja 80-ih prošloga sto- ljeća (usp. Blažetin, 2002: 234). Jedinu samostalnu pjesničku zbirku, naslovljenu Plime i oseke , objavila je 1992. Veliki dio njezina pjesništva pripada hrvatskoj rodo- ljubnoj poeziji, npr. pjesma „Ja sam pjesnik bez sreće“. Dio njenih pjesama nadahnut je hrvatskim Domovinskim ratom, npr. pjesma „Crveno zlato“. Živjela je u Pečuhu. Pjesnik Josip Gujaš Džuretin (1936.-1976.) rodom je iz mađarskoga dijela Po- dravine. Vidmarović je za svoga višedesetljetnoga istraživanja Hrvata u Mađarskoj više puta istaknuo kako je, po njegovu mišljenju, Džuretin najveće pjesničko ime među mađarskim Hrvatima. Taj je pjesnik živio u krajnje nepovoljnim društvenim uvjetima. Tijekom ‘70-ih je godina njegovo pjesništvo u Mađarskoj bilo predmetom oštre kritike ultraljevičarskoga „književnoga kritičara“ Ljubomira Tomića. Režimski čovjek Tomić nije samo preispitivao Džuretinovo pjesništvo, nego i njegov svjetona- zor. U to je vrijeme Džuretin već bio teško bolestan i praktički na smrtnoj postelji (usp. Vidmarović, 1991: 75-77). Vrijednost Džuretinova pjesništva prepoznata je tek poslije njegove smrti. Samo godinu dana nakon pjesnikove smrti, 1977., objav- ljena mu je zbirka naslovljena Povratak u Podravinu . Bilo je to prvi put nakon Dru- goga svjetskoga rata da se jednomu hrvatskomu književniku u Mađarskoj tiskala samostalna knjiga, usto i vrlo solidne književne vrijednosti. Zbirku Džuretinovih pjesama Povratak u Podravinu za tisak je priredio i predgovor napisao srpski knji- ževnik Stojan D. Vujičić. Džuretin nije bio pod utjecajem narodne pjesme niti zaro- bljenik romantičarskoga zanosa, uobičajenoga kod manjinskih pjesnika. Premda na žalost njegov životni vijek nije bio dug, ostavio je bogat i tematski raznovrstan pje- snički opus. U mladenačkim danima pisao je, među inim, i ljubavne pjesme. Kasnije su i takve pjesme prožete tjeskobom, npr. kratka pjesma „Nekoliko reči“ . Pojedine pjesme predstavljaju Džuretina kao pjesnika ljevičarske orijentacije, npr. pjesma „Kafansko veče u velegradu XX. stoleća na Zapadu“. Neke druge opet gotovo su