Nova Istra

289 Sanja VULIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU politički angažirano pjesništvo iz prve faze, zatim pjesme intimnih raspoloženja, pjesme s tematikom o pomurskim Hrvatima među kojima je njegov otac živio i radio, te pjesme posvećene matičnoj Hrvatskoj, među kojima su mnoge nadahnute Zagrebom (usp. Blažetin, 1998: 95-99). Blažetin otac također pripada nizu hrvat- skih pjesnika u Mađarskoj. koji su suosjećanje s matičnom domovinom i narodom u Domovinskom ratu izrazili stihovima. Takva je npr. njegova poduža, vrlo kvalitetna pjesma „Užgimo svijeće, prijatelji moji“ iz zbirke Sunce u oči . Blažetin otac zastu- pljen je i u antologijama hrvatske književnosti za djecu u matičnoj domovini, i to već od 1987., kada ga je Joža Skok uvrstio u antologiju Lijet Ikara . Valja istaknui da će u povijesti književnosti Hrvata u Mađarskoj Blažetin otac ostati zabilježen kao pisac prvoga romana za djecu među Hrvatima u Mađarskoj. To je roman Bodoljaši (1986.). Roman je naslovljen prema santovačkoj četvrti zvanoj Bodolja, u kojoj je pisac rođen i odrastao. God. 1991. objavio je zbirku scenskih tekstova, naslovljenu Korenje . Riječ je o 4 scenska teksta (od kojih su 3 namijenjena školskoj djeci) i dvije radiodrame. Ta su djelca bez veće književne vrijednosti jer ih je autor svjesno uskla- dio s glumačkim sposobnostima seoskih glumaca amatera. God. 2000. Blažetin sin priredio je zbirku izbranih pjesama Blažetina oca, naslovljenu Na istom kolosijeku . Zbirka sadrži pjesme iz različitih razdoblja pjesničkoga stvaralaštva Blažetina oca. Šokački Hrvat Branko Filaković (1942.-1991.) također je bio rodom iz San- tova. Tijekom 1970-ih suradnik je emisije za Hrvate u susjednim zemljama Radio Zagreba. U godini njegove smrti posthumno mu je tiskana knjiga Zatajiti korijene, tuge i duge , u kojoj su sabrani tekstovi različitoga tipa, među inima i pjesme, te pje- sme u prozi za koje Blažetin kaže da su „najvredniji doprinos ove knjige“ (Blažetin, 1998: 56, 162). Imao je vrlo britko pero, o čemu npr. svjedoči pjesma „Vrata oliti osvrt na skup Hrvata“. Bunjevački Hrvat Mijo Karagić (1945.) rodom je iz Bajskoga trokuta. Piše pripo- vijetke i pjesme. Premda mu je pripovjedački opus nevelik, jedan je od boljih pripo- vjedača među Hrvatima u Mađarskoj. Zbirku pripovijedaka Slobodni putovi objavio je 1987. Među njegovim pjesmama zapažen je opus s motivom grada Šibenika kao trajnim nadahnućem. Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Do- bitnik je niza priznanja, među kojima izdvajamo Red Danice hrvatske s likomMarka Marulića, kojim ga je 1997. odlikovao hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Pjesnikinja Anđela Šokac (rođ. 1951.) rodom je iz Baje, središta mađarskoga dijela Bačke. Kratko je vrijeme pisala pjesme na hrvatskome jeziku, uglavnom re- fleksivnu liriku. Pjesnik Stipan Parmačević (1886.-1955.) bio je rodom iz Erčina, hrvatskoga novoštokavskoga ikavskoga mjesta na desnoj obali Dunava južno od Budimpešte. Brojne su mu pjesme rodoljubne tematike, npr. pjesma „Ércsi“, u kojoj progovara o