Nova Istra

288 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Sanja VULIĆ noj dobi odlučila okušati u stihotvorstvu. Njezini su stihovi uglavnom prigodničar- ski i u književnu pogledu zanemarivi. Nekoliko pjesnikinja koje su počele objavljiva- ti u drugoj polovici 20. stoljeća, zbog onodobnih složenih političkih odnosa u Ma- đarskoj, sredinom 70-ih godina prestaju objavljivati, npr. KaticaVarga (rođ. 1939.), koja je pisala socijalno angažirane pjesme. Takva joj je npr. pjesma „Trenutak rada“. Među iznimno plodnim šokačkohrvatskim pjesnicima, koji su rodom iz Santova, valja izdvojiti Marka Dekića (1937.). Važna godina za Dekića pjesnika bila je 1979. kada mu je objavljena samostalna pjesnička zbirka Duga nad zavičajem . Vjerojatno je ta samostalna pjesnička zbirka pomogla Dekiću da se afirmira i u Hrvatskoj. Na- ime, značajno je priznanje taj pjesnik doživio u matičnoj domovini godinu poslije, tj. 1980. kada ga je Ivo Smoljan uvrstio u antologiju hrvatske iseljeničke poezije, nazvanu Hrvatski Odisej . Dekićev pjesnički jezik sadrži nešto više lokalnih bačkih značajki. U ranijoj fazi rabio je ekavski refleks jata, a u drugoj polovici 80-ih godi- na prošloga stoljeća priklanja se hrvatskomu standardnomu jeziku (usp. Blažetin, 1998: 88). Valja naglasiti da taj pjesnik svoju vezu s književnošću matičnoga naro- da pokazuje i na druge načine. U tom je kontekstu moguće npr. izdvojiti njegovu pjesmu „Vrbniče nad morem“, nazvanu po popularnoj narodnoj pjesmi istoga na- slova. Upravo izborom takvoga naslova i pjesničkoga motiva gradića Vrbnika na Krku, poznatoga po višestoljetnom čuvanju glagoljice i njegovanju pismenosti na hrvatskome jeziku, Dekić nedvosmisleno svjedoči o svojoj duhovnoj povezanosti s hrvatskom književnošću i hrvatskom kulturom u cjelini. Osim knjige Duga nad zavičajem , još je objavio samostalne pjesničke zbirke Tišine i ljubavi (1986.), S bač- vanske ravnice (1997.), Mirisi vrbika (2001.) te zbirku pjesama za djecu Stopama djetinjstva (1989.). To je ujedno prva autorski samostalna zbirka pjesama za djecu u književnosti Hrvata u Mađarskoj. Od 1989. član je Društva hrvatskih književnika, a od 1997. član Matice hrvatske. Šokački Hrvat Stipan Blažetin (1941.-2001.) također je bio rodom iz Santova. Pisao je pjesme, prozu i scenske tekstove. Od 1989. do smrti bio je član Društva hr- vatskih književnika. Najplodniji je kao pjesnik. Svoju je prvu samostalnu pjesničku zbirku, naslovljenu Srce na dlanu , objavio 1981. Njegov sin, Stjepan Blažetin, sma- tra da su ti stihovi „najzrelija ostvarenja“ Blažetina oca (usp. Blažetin, 1998: 100). Uspoređujući Blažetinove i Dekićeve pjesme, Vidmarović pak zapaža kako ta dva pjesnika povezuje „...dvostrukost njihove poezije. Jedna strana stvaralaštva pripada socrealizmu kao uporištu koje se ne odbacuje, a druga suvremenim pjesničkim ti- jekovima“ (Vidmarović, 1991: 105-106). Nakon knjige Srce na dlanu , Blažetin je objavio još dvije samostalne pjesničke zbirke: Suncu u oči (1999.) te prije toga knji- gu za djecu Tralala, tralala, propjevala svirala... (1991.), u kojoj je objavio pjesme i radioigre. Analizirajući pjesništvo Blažetina oca po tematici, Blažetin sin razlikuje