Nova Istra

240 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Đuro VIDMAROVIĆ kao države . K tome, ako se trend asimilacije nastavi, za naraštaj ili dva Hrvata će u Boki kotorskoj nestati kao etničke zajednice, a njihovo kulturno naslijeđe pripast će većinskomu narodu, koji će ga nazivati svojim, iako u stvaranju toga naslijeđa nije sudjelovao .“ Uvod Naslov ovoga eseja završava upitnikom kako se ne bi stekao dojam da pisac fatalistički gleda na budućnost Hrvata u Boki kotorskoj. Književnik se može pojaviti iznenada i onda kada se tome ne nadamo. Međutim, riječ je o mogućoj pojavi manjinskoga pje- snika koji svoje stihove piše na hrvatskome kao materinskom jeziku, a ne na jeziku većinskoga naroda. Pri tome mislimo na autore koji pripadaju hrvatskim manjinskim autohtonim zajednicama. Osobina ovih zajednica je upravo njihova autohtonost, što znači da im je povijesna dubina veća od jednoga stoljeća, te da posjeduju osjećaj za- jedništva, služe se materinskim jezikom i žele sačuvati etnički identitet. Za razliku od iseljeničkih ili izbjegličkih pisaca, manjinski je autor apsolutno uronjen u svoj hrvatski govor, jer mu je taj govor svjedok i dokaz etničke pripadnosti. Ukoliko svoja djela piše na jeziku većinskoga naroda, bez obzira na to osjećao li se pripadnikommanjinske za- jednice, ili se ne osjećao, njegova se književna ostvarenja uključuju u literarnu baštinu većinskoga naroda. Primjera je mnogo, ali navodimo karakteristične. Zapadnougarski, odnosno gradišćanski Hrvat Jožef Radaković bio je plodan i uspješan pisac na ma- đarskome jeziku. Potpisivao se pseu-donimomVas Gereben, koji na hrvatskome ima jedno značenje, a na mađarskome drugo. 1 U povijesti mađarske književnosti on ima mjesto po važnosti slično mjestu Josipa Eugena Tomića u hrvatskoj književnosti. Ni- kola VII. Zrinski (na mađarskom: Zrínyi Miklós; Čakovec, 1. svibnja 1620. – Gornji Kuršanec, 18. studenoga 1664.), premda je bio hrvatski ban, vojskovođa, kao pjesnik pripada mađarskoj književnosti. Napisao je niz značajnih književnih djela, među koji- ma je jedno od najpoznatijih velika knjiga lirike pod nazivom Adriai tengernek syrenaia ( Jadranskoga mora sirena, 1651.), koju je s mađarskoga na hrvatski preveo njegov brat Petar i objavio 1660. godine u Veneciji. Autor je i prvoga epa na mađarskome jeziku Propast Sigeta (Obsidio Szigetiana / Szigeti veszedelem, 1647-48.). U Mađarskoj ga drže najvećim likom mađarske barokne književnosti. 1 József ( Jožef ) Radaković ( pseudonim Vas Gereben ) , madžarski književnik hrvatskoga podrijetla (Fürged, 7. IV. 1823 – Beč, 26. I. 1868.). Studirao pravo u Győru, od 1847. radio kao odvjetnik. Zbog potpore revoluciji 1848. bilo mu je zabranjeno prakticiranje prava. Bio je urednik i novi- nar mnogobrojnih kratkotrajnih listova. Njegovi svojedobno popularni romani niz su žanr-slika i anegdota iz madžarske povijesti od Napoleonovih ratova do 1849., sa slikovitim detaljima i jakim humorom: Velika vremena, veliki ljudi (Nagy idők, nagy emberek, 1856.), Nadničari naroda (A nemzet napszámosai, 1857.), Zavađena braća (A pörös atyafiak, 1860.).