Nova Istra

241 Đuro VIDMAROVIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Hrvatska nacionalna zajednica u Crnoj Gori nalazi se pred nestankom! Svedena je na nešto manje od jedan posto ukupne populacije te zemlje. Tako malen broj tamošnjih Hrvata raspršen je po cijeloj državi. Na sreću, najveći broj živi u Bis- kupiji Kotorskoj, a ona obuhvaća Boku kotorsku, Budvu i naselja sve do rijeke Željeznice, što znači do predgrađa Bara. Ostatci značajne hrvatske zajednice još žive i u lučkome gradu Baru. Kanimo se usredotočiti na Zaljev hrvat- skih svetaca, kako katolički vjernici često pjesnički nazivaju Boku kotorsku zbog ve- ćega broja svetaca, blaženika i božjih ugod- nika koji su ondje živjeli. Ovaj zaljev ima povijesni razvoj nezavisan od povijesnoga razvoja Crne Gore i Brda. Tek je od 1944. Boka kotorska izgubila entitetsku poseb- nost, nesretnim pripojenjem Crnoj Gori, i od tada je jedna od njezinih pokrajina. Hrvati Boke kotorske nisu samo autoh- tona nacionalna manjina, već su u Zaljevu i domicilna etnička zajednica. Naime, kako su nestali antički žitelji Iliri i Heleni,Hrvati su ondje od doselidbe cijele etnije, a ostali su doseljeni kasnije. To nikoga ne treba vri- jeđati, jer su Srbi također autohtona manji- na, ali njihovo doseljenje u Boku kotorsku posljedica je osmanlijske okupacije Risans- koga zaljeva. Ostale etničke zajednice dose- ljene su kasnije. Hrvati Boke kotorske bili su od vre- mena doselidbe orijentirani na more i po- morstvo. Tijekom stoljećâ postali su isku- sni pomorci i pomorski trgovci. Kao takvi uspostavljali su poslovne, ali i civilizacij- ske i kulturološke veze sa cijelim prosto- Crna Gora 1796. Teritorijalno širenje Kneževine Crne Gore.