Nova Istra

239 Đuro VIDMAROVIĆ, Zagreb POSLJEDNJI PJESNICI HRVATA U BOKI KOTORSKOJ? „Prvo: bokeljski Hrvati nisu dijaspora, jer nisu nastali migracijom pučan- stva. Oni su u Boki kotorskoj od vremena doselidbe cijeloga etnosa, dakle, od vremena Porfiroge- netove Croatiae Rubeae (Crvene Hrvatske). Drugo: bokeljski Hrvati su domicilno pučanstvu u Boki kotorskoj. Treće: bokeljski Hrvati su, danas, autohtona nacionalna manjina. Četvrto: bokeljski Hrvati su malena i k tome arhipelaški locirana nacionalna manjina. Peto: bokeljski Hrvati su stvorili blistavu kulturu i civilizaciju koja je inte- gralni dio kulture cijeloga hrvatskoga naroda, a zbog političke stvarnosti ona pripada Državi (ne crnogorskoj etniji!) Crnoj Gori. Šesto: bokeljski Hrvati spadaju u red vrlo ugroženih etničkih manjinskih ko- lektiviteta.“ „1. prosinca 1918... Perast je imao 73% stanovnika rimokatoličke vjere, što znači hrvatske nacionalne pripadnosti. Kotor ih je imao 69%, Tivat 95%, Dobrota 65%, Herceg Novi 70%, Prčanj 87%, Stoliv 82%...“ „Posljedice diskriminacije tijekom dviju Jugoslavija katastrofalne su. Hrvati u cijeloj Crnoj Gori svedeni su na manje od 1 posto populacije, a u Boki ko- torskoj na svega 1,6 posto od ukupnoga broja pučanstva. Nastala je u svijetu jedinstvena situacija: nacionalna manjina od svega 1% populacije vlasnik je kulturne baštine koja čini 60% ukupne kulturne baštine Crne Gore