Nova Istra

224 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Milorad STOJEVIĆ rastrgano bljeskaju u komadićima jedno spava da bi sutradan bdjelo. Preda mnom spava par očiju ili bdije zemaljski neprepoznato tko je postavio most do drugoga još nikada, nikada noć nije svijetlila tako jasno! ----- Tvoje su oči još držale stražu do maloprije kada su ih prekrile mrtve sjene. Tvoje mrtve oči vrište za osvetom da do kraja svjetla jure za tamom. Tvoje svijetle oči siju plamenove poput zmaja tako da se do zadnje doline života rasplamsa vatra smrti. Riječi ne trebaju vatre one su pepeo mrtvoga svjetla moje treperenje ne treba ulja u crnome je crno ništa. ----- Tvoje je nebo zastrto mramornim oblacima, evo, munja udara u tlo a uzdah ostaje prigušen što više stremi uvis to će dublje vatrena zraka rascijepiti krilo majke. ----- Moj je život rastao na Tvome rastu prema Tebi, uvis, prema svjetlu