Nova Istra

225 Milorad STOJEVIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU stremio sam gore, više, prema toplini koju si ostavljala za sobom. Da sam znao za najvišu točku vodoskoka ah, da sam te barem zaustavio. Sada primjećujem kako padaš u krilo doline kako li će se samo tvoj nemir ondje ugasiti. Nekada smo bili dvoje, a sada ležimo u velikom broju u onoj jedinstvenosti nikada se više nećemo uzdići. ----- Ali ne, trudove djevice nikada neće osjetiti one rađaju Božjom voljom u cvatu svojih godina na dječjem odru Zemlje razlivenih riječi doji krvlju koja se prolila iz odabrane tame. ----- Između dviju kupola pognula se moja glava na pupoljku ruže poškropljenom rosom pio sam život bez trnja. Pod šiljastim lukom Tvojih nogu prlja me sada sirova krv pastirova svijetla propovijed spaljuje kao hladan fosforni žar trpa me među mrtve grešnike tako da sav život živući skonča da moj život postane ništa kao citat i svaka moja riječ