Nova Istra

223 Milorad STOJEVIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU i zabranjuje mi – istina živi naopako! ----- Još Te uvijek zamjećujem kada bi bježala sjećanje bi mi ostalo smrtno kada bi otišla ne bih li tek tada postao prolazan? Nikada mi vrijeme nije bilo toliko prazno prostor je bremenit slikom i prilikom koja od povratka do prolaznosti izvire iz crne rupe tišine. ----- Još Te uvijek zamjećujem i kada bi mi okrenula leđa kako bi tek istina nalikovala budućnosti kada bi znala za jedan daleki mir ne bih li se tek tada natjerao u prolaznost? Stoga ne trebam tvoja nedjela slijediti riječima u zlatnoj si tamnici požela svoje sjetve tko bi mogao mrziti takvo čedo? Kroz špalir tvojih nogu marširaju masovno blagoslovljene tenkovske granate žele za sebe ugrabiti crno runo mrtvi se ne mogu odreći rađanja. ----- Dobro znam da dan i noć gledaju samo jednim okom