Nova Istra

219 Milorad STOJEVIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU tonući u tvome srebru reflektira nevidljivu volju i valovima mašući pozdravlja prostranstvo. ----- Ne, to su laži, naplavljene valovima s jezika to su licemjerja pred kojima malaksaju moje posljednje riječi izdajnice, ti si ta: na obalama bijelih dlanova nasukao sam se između crvenih litica razbiše valovi moje izgnanstvo. tu sam bio – izjeden od soli, okupan krvlju, ražalošćen riječima, ugušen govorom. Nikada više ne želim biti tu! ----- Uvijek sam htio biti nešto više od hladne kapi, što vlaži vreo kamen htio sam biti, nikada nisam bio blag dah što se divljoj oluji suprotstavlja. Uvijek sam htio biti more u kojem goleme valove stišava moj velik san uporno jedreći u daljinu vjerno se držeći svjetla vlastitih zvijezda razbijanje valova mojih strasti trebalo se spriječiti na neistrošenim usnama – pa ipak sam dospio kamo moje drhtanje nikad nije htjelo. Uvijek sam htio biti more u kojem goleme valove stišava moj velik san no sada je učinjeno