Nova Istra

220 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Milorad STOJEVIĆ oko tvojih usana pjesni se blijedi rub. ----- Zar se ne sramiš preda mnom gola slavenska ženo? sada krvare tvoje duboke rane sada je tvoj život zaboravio vrijeme satī umiranje se događa samo u sekundama. Kada si padajući k Zemlji ispustila posljednji krik tvoj je topao dah odnio nalet vjetra tijelo ti je klečalo, srušeno na tlo po posljednji ga je put slomio svijet ovilo se u zemljanu tišinu. Sada Ti si oslobođena boli oslobođena si smrtnoga života. ----- Pa ipak, te ruke više neće tražiti više neće opipavati više neće pronalaziti koliko sve vremena drugi na njima nisu proveli njima držali toplinu, njima rasplamsavali vatru za njih primali žar. Male ruke od samta neće više spavati na stranim tijelima vaš jezik ostat će neimenovan vaša ljubav bez ruha. Ni na jednim drugim ustima te usne veće više piti nijedna dječja usta