Nova Istra

218 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Milorad STOJEVIĆ ----- Vrijeme nije predmet vremena ono mi je utkano u sjećanje ne uspijevam naći mrtvu nit ona se nalazi u ruci prošlosti pa ipak to je traženje iščeznuće pa ipak to iščeznuće traži put kući. Već osjećam hladnoću u sebi i kako divlji vjetrovi rastu preko moga bdijenja iz mojih očiju padaju posljednji listovi na bezdanu sudbinu u tišinu brojnih riječi koja omamljuje osjetila. Stoga se žalim prema Zemlji dolje, da se stvara novi svijet jezika, da posuđujem iz toga zbrkanoga govora žestoko ispaljenih krunica, da se ne krećem u krugu, već više prema Tvome vjetru, da kao vjerni suputnik Tvoga putovanja bez sjećanja odlazim u daleku budućnost bez ostavštine opirem se općem nestanku. ----- Uzaludno sam razmišljao o početku sviju dana, koji raskrižje ostavljaju u sjeni, jao, kako da ikada shvatim svjetla, koja se križaju sa smrtnošću. U svim očima križaju se mora opijena od zapovijedi do zapovijedi ona ne traže život, već smrt – ja žudim za odgovorom, ne za pitanjem! More, opijeno tišinom