Nova Istra

217 Milorad STOJEVIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Vrijeme boravi kroz sve sate i život mi dijeli nadvoje vidim pred sobom kakav mi je život bio okreće se od mene pa shvaćam da je život budućnosti okrenuo leđa idem unatraške u budućnost bez oslonca padam i znam kakva je budućnost jer je prolazna, povratak je dakle budućnost okrećem stoga lice prema prošlosti, u kojoj i koračam, prema kojoj i usmjeravam poglede živim na jednoj strani samo padom natrag održavam obećanje vremenskoj pratnji dano. ----- Tvoj je posljednji dah napunio jedra noći ogrnut zastavom dima blagoslovljenih mrtvačkih vijenaca dolazi i odlazi nepoznata barka iz dubine rasvjetljujući tamu preko svake mjere. Kamo te, pitam otpuhuje strast? Kamo, žalim se tvoj bezvremenski početak odnosi riječ? Ispred toga Zašto, kažem svi su ljudi jednaki a čovječanstvo bogato je smrću.