Nova Istra

216 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Milorad STOJEVIĆ šutnja neka ujedini tu dvojnost riječ ne može razdaniti noć. Ako si ti sada, ja sam sada bio. Što da mislim o vremenu njegovoj prolaznosti, letu, otjecanju? Što očekivati od vremena? Njegov sam početak, njegov trud. Tvoja se smrt odijeva u oskudne riječi i nadmoćno mi šapće kako Ona ne poznaje vrijeme ne poznaje prolaznost, a vidi budućnost jer nikada ne spava, uvijek se kreće priznaje samo nemir ne promatra svijet sa suosjećanjem ne želi vidjeti, želi samo da je vide jer tko ne bježi od njega sve bježi, tko gleda oko sebe, njega su gledale prolazne stvari. ----- Ne, nikada on ne bi ustrajao pa zar da gledajući u rođenje otkriva prošlost? Zar da poput onih koji žaluju za njim zapadne u požudu za prošlim, zar da si budućnost oprošlosti? Na grobovima stoluju pobjednički vijenci na dvorištima mir neobrađen stoji – , ovdje počiva luka bez granica, smještena u beskonačnoj tišini. -----