Nova Istra

203 Milorad STOJEVIĆ, Rijeka FRANC ROTTER , ČLOVIK OHNE SPRACHE „Rat se samo u nekim pjesmama vidljivije nazire, a ukazljivije je, frazom rečeno, doživljavanje konglomerata i proturječnosti, odnosno povijesnosti, hrvatskoga kompleksa, manje onog u Gradišću, uglavnom onoga u staroj domovini. Domovinski je rat rub kojim se čeprka po dilemama vlastita bića zatečenog očekivanjem smrti.“ U pet stoljeća postojanja u gradišćanskohrvatskoj književnosti estetski su se pos- tupci, procesi i slični učinci na pisanu riječ događali uglavnom slučajno. Najčešće je ta književnost bila, a i sada je u dobroj mjeri, pragmatično uporabna, ona educira i zabavlja, ali promiče kakvu-takvu hrvatsku riječ 1 . Kada i nije bilo potrebe za time, takva je koncepcija naprosto prihvaćana kao tradicija na koju se valja oslanjati, pa je sve opet išlo uhodanim stazama. Tako je više-manje i danas. Otuda vjerojatno interaktivna pojava da se ta književnost nikada nije integrirala s onommatičnom, hrvatskom, a u suvremeno vrijeme nije marila ni za austrijsko-nje- mačkom ni mađarskom lektirom, iako je gradišćanskohrvatska književnost stvarana u njihovim središtima i na graničnim područjima. Ponešto drugačiji pjesnički poslovi dolaze sedamdesetih i osamdesetih godina 1 O kompleksnosti problema te književnosti, njenoj povijesti, primjerima i značajnim predstavnici- ma pisao sam opširno u knjizi Tri stvari gradišćanskohrvatskog knjiženstva , RINAZ, Rijeka, 2006.