Nova Istra

202 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Mile PEŠORDA O prvim je Šimićevim susretima Mak Dizdar u „Vjesniku“ g. 1970. rekao: „A. B. Šimić je veliko ime hrvatske i jugoslavenske poezije, pa je bilo krajnje vrijeme da se njemu posveti neka pažnja u rodnom kraju...“ A Ivo Frangeš , akademik i sveučilišni profesor, u tom času predsjednik Društva književnika Hrvatske i Saveza književni- ka Jugoslavije i glavni govornik na prvim Šimićevim susretima : „Iako dolaze s malim zakašnjenjem (možda im je zbog toga značenje veće), ovi susreti nisu samo odavanje počasti piscu zaslužnu u historiji, nego i održavanje dijaloga s jednim pjesničkim svijetom što je živ i pola stoljeća nakon smrti autora...“ („Vjesnik“, 16. lipnja 1970.) Moja poruka s prvih Šimićevih susreta , koja je otišla u svijet i brzo se ugnijezdila u jednoj emigrantskoj antologiji hrvatskoga pjesništva fra Lucijana Kordića, bila je, u Drinovcima nagrađena, pjesma: TUŽBALICA (Majka u domu opustilom) Svu moji dragi iđu u daleki Svit Lipe tužne oči upiruć tuđem nebu Na napušćenoj grudi ja uzgajam cvit Da ga zasade na mom grebu Al šta će meni cvit i taj bili Svit Kada sama živim kad ću sama mrit Sarajevska i herceg-bosanska proljetna Koromanova Knjiga svanuća čeka svoje čitače i vjerodostojne tumače, one koji ne će ni nju, ni jednu nezaboravnu Martićevu Bogumilsku bajku , ni Lukićev Praznik stvari , ni Pavlovićev Zamak u pljusku , ni druga vrijedna imena, djela i naslove, ni znakoviti povijestni rođendan Šimićevih susreta – 30. svibnja 1970. , uvaljivati u katran na feštama (samo)zaborava, na kojima kao da stari kostolomni udbopis uvježbava svoj pomlađeni rukopis budno čuvajući narod od istine tojest od – slobode.