Nova Istra

201 Mile PEŠORDA HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU velike napore odupire pokušajima kulturne kolonizacije sa raznih strana, pa mora vjerovati u vlastite snage za izlaz iz vlastite krize. Nije potrebno da vas uvjeravamo da ona ima dovoljno intelektualnih i moralnih kapaciteta i da bi sasvim mogla bez usluga kakve su joj ponudili vaši istupi; • kada se desi (što bi možda bilo daleko bolje) da se pored Hasana Grapčanovića, javi neki političar koji bi vam u ime napadnutog dijela hrvatske kulture odgo- vorio za javnom tribinom. Nama bi, u tom slučaju bilo daleko jednostavnije, jer bi to ostao dijalog političara koji izrazito, i valjda legalno, predstavljaju interese triju legalnih nacionalnih kultura. Na žalost, ta treća reakcija nije usli- jedila, i mi se prihvaćamo političkog rizika da popunimo jedno beznadežno prazno mjesto u javnom predstavljanju vlastitih kulturnih interesa, ako je već netko drugi, a ne mi sami, morao da nas, razumije se u svrhe optužbe, podvede pod taj tako usputno određujući naziv „grupe hrvatskih pisaca“; • kada bi ovakvi istupi bili barem javni i samo verbalni, jer ako oni dolaze od čovjeka političkog zvanja i utjecaja, bojimo se da je to mnogo opasnije zato što je on još uvijek u stanju da uradi više i gore od onoga što je rekao. U tom slučaju i Grgi Gamulinu, i samoj javnosti mnoge stvari bile bi jasnije. Kada ove pretpostavke budu ispunjene, onda ćemo mi s osjećajem zadovoljene pravde i dobrom osnovom za međusobno povjerenje raditi na vlastitim kulturama i onom što nas u njima povezuje kao ljude koji su svojim bićem i svojom poviješću duboko ukorijenjeni u ovo tlo. I tek tada ćemo moći da odgovorimo Grgi Gamulinu – ako on dotle bude živ. Bila je to povelja slobode, ispružena ruka i ponuda za su-život dostojan čovjeka i naroda Pisma, ali i znak za uzbunu u vrijeme nastavka nasilja i progona nad hrvatskim jezikom i identi- tetom, u času politički poticanoga mnoštvenoga odlaska hrvatskoga naroda na „privremeni rad“ na Zapad. Toga časa jedinstveni u mnogoglasju, hrvatski su književni proljećari i u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini svojim književnim djelima i kulturno-povijestnim postignućima: Šimićevim susretima , godine 1970., i Sarajevskom deklaraci- jom o hrvatskom jeziku od 28.siječnja 1971., bili dijelom matice onoga duhovnoga gibanja koje je oslobađalo i zemlju i ljude i narod cijeli za završ- ni iskorak u slobodu. Mak Dizdar