Nova Istra

199 Mile PEŠORDA HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU u državi Jugoslaviji sustavno diskriminiranoga i zatiranoga, hrvatskoga jezika kao takvog, zauzeli se za demokratske standarde i stvarnu ravnopravnost hrvatskoga naroda i kulture s drugim narodima i nacionalnim kulturama u Bosni i Hercegovini. Deklaracijom smo izrijekom zagovarali nacionalnu i kulturnu suverenost te uzeli u obranu, netom rođenu, i kao ‘klerofašističku’ odmah difamiranu, književno-kultur- nu manifestaciju Šimićevi susreti“ (Mile Pešorda, OSVIT, br. 1-2, Mostar, 2010.; vidi: „Hrvatski list“, br. 335, str. 48-50, 24. veljače 2011.: „40 godina od Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku “). SARAJEVSKADEKLARACIJAOHRVATSKOM JEZIKU („koju tada nit- ko nije smio tako krstiti“, nego je objavljena pod nekoliko različitih naslova, jedan od kojih je „Kada ćemo odgovoriti Grgi Gamulinu?“, a njezinim su potpisnicima: Vitomir Lukić, Mile Pešorda, Nikola Martić, Veselko Koroman, Mirko Marjanović, Stanislav Bašić i Vladimir Pavlović), glasi: Sadržaj ove izjave treba shvatiti kao sažet odgovor na pitanje koje je na nedavnom plenumu Udruženja književnika BiH postavio Lazar Amidžić, funkcioner Republičke konferencije SSRN BiH. Pitanje, samo po sebi, možda ne bi trebalo uzeti kao provo- kaciju, jer je upućeno s govornice jednog eminentnog kulturnog skupa, da ono nije bilo izneseno na erupciji optužbi za „laži“ i najnižu vrstu političkog i kulturnog doušništva protiv „grupe hrvatskih pisaca“ iz ove republike koji, po mišljenju Lazara Amidžića, snose odgovornost za nepovoljnu deskripciju ovdašnjih kulturnih prilika u članku Grge Gamulina objavljenom u dvanaestom broju „Kritike“... Čak da je ovakvo pitanje imalo čist upitni oblik, inspiriran intelektualnom radozna- lošću i dobrom voljom da se istini pogleda u oči, odgovor na njega zahtijevao bi određene pretpostavke... Nema nikakve sumnje da treba odgovoriti na sva pitanja zainteresiranih promatrača sa strane, ali prije svega na ona otvorena i alarmantna što ih postavlja naša zbilja. Stoga ćemo mi s punom sviješću intelektualne književničke i ideološke obaveze odgovoriti Grgi Gamulinu tek: • kada se između kulture i politike ne bude stvarala barijera koja onemogućuje otvorenu, iskrenu i argumentiranu razmjenu mišljenja sa jasno deklariranih pozicija legalne nacionalno-kulturne pripadnosti; • kada neki predstavnici hrvatskog dijela kulture u političkim tijelima ne budu statisti po „nacionalnom ključu“, nego javni povjerenici iza čije uloge stoji određeni kulturni program; • kada se kadrovska struktura u kulturnim institucijama, izdavačkim kućama