Nova Istra

188 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Milorad NIKČEVIĆ Tu smo sretni, živeći bez cilja život bez ikakva traga. 15 I umjesto šire interpretacije ove pejzažne i intimne pjesme Boka , citirat ćemo na ovome mjestu sintetički sud Saše Vereša o tom personalnomAlfirevićevu doživljaju: Alfirevićeva je Boka i ma gdje se kretao, ma kako mu izgledale dijagonale, on svoju Boku nosi neotuđivo na svim svojim ekskurzijama, nema takva puta koji ga ne bi vodio Boki i takva razloga zbog koga se Boki ne bi vratio. Ova Boka u Alfireviću je puno više nego realni pejzaž (i u poeziji i u putopisu – M.N.), to je vrelo neprekidne inspiracije, izvor sretnih tajnovitih iskusta- va, sagledavanje smisla čovjekove egzistencije, neka tvrda škola otpornosti i dostojanstva, jednom riječju sve ono što je Matoš nazvao ‘genijem mjesta’, za- vičajem, domajom, himnom, domovinskim mjestima, što postaju odjednom dematerijalizirana, spiritualizirana historijskom prošlošću i nacionalnom svojom vrijednošću. 16 I u svom putopisu o Boki Afirević je sazdao opis krajolika, ali to je više pejzaž u putopisu i putopis u pejzažu. Sazdao ga je čudesnom snagom svoga duha, imagi- nacijom i nadasve mu udahnuo život, humanizirao krajolik Boke kotorske. Svojom estetskom snagom Alfirević je u putopisu o Boki dosegnuo najdublje personalne, misaone i emocionalne sfere svoje vizije; dosegnuo je razinu literariziranih strani- ca poetike svoga sugrađanina i pjesnika Viktora Vide. Dakle, obojica su potekli iz istoga duhovnog ishodišta! Pogledajmo uvodni dio pejzaža Boke Frana Alfirevića: Uvijek kad sam ulazio s otvorenog mora u ovaj zaliv, osjećao sam, kao da dolazim nekuda, gdje nikad nisam bio i nisam se mogao oteti čudnom utisku, da tu, u strašnoj tišini bivolskih, golih brda, svršavaju svi putovi svijeta, a ljudi kao da su nestali. Krajevi kao i bića imaju dušu; kojom su nam bliži ili dalji, a usred ove pri- rode, gdje nam se čini, da smo se vratili u prve dane zemlje, samo čovjek, koji žudi za najdubljom samoćom, može da se osjeti potpuno blizak toj beskrajnoj 15 Pjesma je prvi put objavljena u „Srpskom književnom glasniku“, 1928. Citirana prema: Odabrane pjesme i proza Frana Alfirevića (U povodu 50-e obljetnice njegove smrti i postavljanja biste na otoku Gospe od Škrpjela, Kotor, 2006., 30-31). 16 Pet stoljeća hrvatske književnosti , knj. 114., Zagreb, 1969.