Nova Istra

186 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Milorad NIKČEVIĆ Zapravo, njegove se opservacije kreću u širim rasponima radoznalosti, njegova dara za fiksaciju viđenoga i doživljenoga. U opsežnoj studiji Ivan Milčetić kao putopisac 11 Zvjezdana Radoš piše: Njegov (Milčetićev – M.N.) opsežan tekst – počesto didaktičko-pedagoški, pretrpan konkretnim povijesnim, zemljopisnim, etnografskim i drugim po- dacima – izdiže se iznad razine novinske reportaže tek u onim odlomcima u kojima autor spontano progovara o sebi, svojim asocijacijama na Njegoša i Ivana Mažuranića, svom doživljaju ljepote prirode, i onda kada se upusti u pripovijedanje o ljudima koje susreće. (U svojim je putopisima Milčetić vještiji u opisivanju ljudi nego prirode! U opisima krajolika on se uglavnom ne može otrgnuti od naivno-romantičnog stila; to mu uspijeva tek onda kad zastane pred surovošću kamenitog pejzaža, npr. Crne Gore ili Cresa, ili pred neizmjernim prostranstvima, njemu jednolične, panonske ravnice). Kontrast mora i visokih planina u susretu Boke i Crne Gore očito ga se neobično snaž- no doima; i u svojim kasnijim putopisima – kad se divi pogledu s gorskih visova ili uzvišica (primjerice pred širinom Dunava u Iloku, u Koruškoj i Tirolu, na Cresu) – često se prisjeća ljepote prizora koje je ugledao popevši se na brdo Krstac ponad Boke. 12 No, budući da smo se ovim problemima Milčetićeve putopisne proze bavili više puta u studijiama Kritički pogledi Ivana Milčetića na književni rad Stefana Mitrova Ljubiše i književno stvaralaštvo Boke kotorske 13 i Polemički diskurs Ivana Milčetića i Stefana M. Ljubiše u našoj knjizi Odsjaji kultura (Hrvatska i crnogorska kultura stoljećima) 14 , nema potrebe da se u ovoj prigodi na tim problemima više zadržava- mo. Boka je inače duhovno ishodište dvojice hrvatskih pisaca sličnoga poetskog sen- zibiliteta: Frana Alfirevića (1903.-1956.). i mnogo mlađeg Viktora Vide (1913.– 1960.). Vida je po rođenju Kotoranin, a roditelji Frana Alfirevića doselili su iz Za- dra u Kotor kad mu je bilo tri godine. U tom je gradu završio osnovnu školu i prvi razred gimnazije, dok drugi i treći razred nastavlja u Dubrovniku. Alfirević se toliko suživio s bokokotorskim čarobnim zaljevom južnoga mora da je magičnost i tajnovit izgled Boke kotorske uvijek bio u njemu duhovno i stvaralački prisutan; uvijek je bio prostor njegova duhovnog ishodišta, poetsko nadahnuće i njegove poezije i njegovih 11 Zbornik o Ivanu Milčetiću književnom povjesničaru, filologu i etnologu , Zagreb, 2002. 12 Isto, 124-125. 13 Isto, Zagreb, 2002., 433-446. 14 Zagreb, 2002.