Nova Istra

183 Milorad NIKČEVIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Zajedno sa Svetom Stolicom uspostavljaju “Konkordat” (1886.) za potrebe kato- ličkoga pučanstva u Crnoj Gori, te tiskaju Parčićev glagoljski Misal (1893.), čiju je uporabu spriječila Austro-Ugarska Monarhija. Strossmayer održava prijateljske odnose s Jovanom Sundečićem i Stefanom Mitrovim Ljubišom. Kao predstavnik austrougarske vladavine za Dalmaciju u bečkom Carevinskom vijeću, nazočio je i otvaranju JAZU-a 1867. i tom prigodom održao zapaženu„Napitnicu”. Franjo Rač- ki imao je prisne odnose s Nikolom I. Petrovićem. Uz Stefana M. Ljubišu ovome krugu bokokotorskih pisaca Hrvata pripadaju Viktor Vida i Frano Alfirević 3 . Stefan Mitrov Ljubiša bio je po svojoj literarnoj vokaciji pravi putopisac, ali i veliki i znameniti pripovjedač crnogorskoag prostora i zastupnik Zadarskog sabo- ra u Carevinskom vijeću u Beču, o čemu smo detalnije pisali u jednom drugom radu. 4 Međutim, u svojoj prvoj fazi stvaralaštva Ljubiša nije mogao odoljeti puto- pisnom žanru. Kao rođeni Budvanin, tematizirao je širi prostor Boke kotorske, a time i širi prostor Mediterana, pa je napisao dva putopisa: Opštestvo paštrovsko u okružju kotorskom i Boka . 5 U tim zapisima dati su realistički zemljopisni okviri, povijesni i povijesno-etnografski fakti i podaci o svim krajevima, zaseocima toga čudnog sredozemnog prostora i mora. Gotovo fotografski opisuje predjele i mjesta Boke kotorske. Takva mu je proza poslužila u prvoj stvaralačkoj fazi rada kao neka vrsta supstitucije za njegovu priču i putopisnu naraciju. Ljubiša pojedine lokalitete, toponime i geonime promatra u kretanju mjesta Boke kotorske, pa i šire: promatra njene pejzaže, iznimne krajolike, prirodu, lokalitete, ploveći svojom imaginacijom u povijesnu prošlost i kroz njezinu sadašnjost nagovještava svijetlu perspektivu i budućnost Boke kotorske. Pri tome često skreće pozornost čitateljâ na zemljovidne predjele, vrijeme plovljenja, nesrazmjer kuća i stanovnika, zabitost pojedinih pri- morskih mjesta, prodor mora u kopno i surov pejzaž prirode i kamena iznad Boke kotorske, i slično. Evo takvog jednog uvodnog i statičnog opisa Boke: Zovu Bokom onaj čarovni zalijev u koji se spuštaju i tonu kršovita i skoro nepristupačna brda južne Hercegovine i Crne Gore. 3 O svim drugim piscima bokokotorskoga književnog kruga pisali smo u nekoliko poglavlja naše Istorije crnogorske književnosti od 1852. do 1918. , ICJK, knj. 3, Podgorica, 2012., 467-532. 4 Usp. Milorad Nikčević, Književno djelo Stefana M. Ljubiše (1822.-1878.) u mediteranskom civiliza- cijskom krugu , Zadarski filološki dani 1., Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 20. i 21. svibnja 2005., Sveučilište u Zadru (Odjel za kroatistiku i slavistiku), Zadar, 2007., 303-317. 5 Usp. Stefan Mitrov Ljubiša, Napisi u Djela III, Obod, Cetinje, Kulturni centar, Budva, s. a., 7-21 i 22-30.