Nova Istra

180 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Milorad NIKČEVIĆ civilizacije paleolita, mezolita, neolita i halštata. Snažni kulturni stimulansi prvotno su pristizali iz Hrvatske u Duklju – Zetu. Od sredine IX. stoljeća u primorskom pojasu crnogorske srednjovjekovne države dovršen je proces kristijanizacije na za- padnom (rimskom) obredu. To su obavili misionari benediktinskog i bazilijanskog svećeničkog reda u obje države. Uz njihovu se misiju veže srednjovjekovni književni rad u dijecezama, samostanima i skriptorijima u Boki kotorskoj, na obalama i oto- cima Skadarskog jezera i primorsko-dalmatinskom arealu. U njima su redovnici rukopisno prepisivali i ikonografski ukrašavali crkvene knjige različitih literarnih žanrova: besjede, molitvenike, životopise svetaca i tomu slično. Prva pismenost, kulturni spomenici i najraznovrsniji žanrovi pisane književnosti s prevlašću latini- teta i katoličanstva također je njihovo djelo. U svemu tome imala je veliku ulogu Dukljansko-barska nadbiskupija/arhibiskupija/arhiepiskopija i metropolija (osno- vana 1089.), u čije su krilo ulazile i druge biskupije. Sve su to bili centri u kojima je cvjetala prepisivačka djelatnost, pa i beletristička književnost. Iz toga duhovnog okružja potječu djela, pisana crnogorskim govornim (mjesnim) idiomom i latini- com, historiografskog i hagiografskog sadržaja (ljetopisi, latinske kronike). Iz tog središta poteklo je i djelo Ljetopis popa Dukljanina , u filolološkoj znanosti poznato i pod nazivima: Ljetopis , Kraljevstvo Slavena , Sclavorum regnum Grgura Barskog po Eduardu Peričiću, Barski rodoslov ili uže – Hrvatska kronika . KULTURE ZAPADNE CIVILIZACIJE Od kraja XIV. st. u Crnoj Gori, kao tranzitnoj zemlji raskrižja Istoka i Zapada, nastaju kulturne stečevine zapadne civilizacije – Crnojevića tiskarstvo ( Oktoih pe- toglasnik iz 1494. te druge inkunabule koje snažno korespondiraju s tiskarstvom senjske/kosinjske glagoljske tiskare: Misal iz 1494. te Brevijar iz 1491. itd.). Njima je prethodila tiskara Andrije Paltašića Kotoranina u Veneciji. Sačuvalo se i nekoliko povelja upravno-pravne i literarne prirode kojima su regulirana pitanja međusobnih odnosa Zećana/Crnogoraca i Dubrovčana za vlade Balšića i Crnojevića. Između Kotora i Dubrovnika, kao dva kulturno veoma razvijena i preko Travunije povezana drevna mediteranska grada, sve do propasti Dubrovačke Republike (1808.) postoja- le su intenzivne kulturne, rodbinske, trgovačke i druge veze. Znameniti Dubrovčani Marin Držić, Mavro Orbini i ostali, podrijetlom su iz Kotora. Dubrovčani su „dali” dosta Bokeljima. Utjecaji i poticaji iz toga grada bili su snažni u bokokotorskoj knji- ževnosti, likovnoj i graditeljskoj umjetnosti, kako u ranome i zrelom srednjem vije- ku, tako i u doba humanizma i renesanse (XVI. st.), baroku (XVII. st.) i prosvjeti- teljstvu (XVIII. st.). Putem tih kulturnih, ekonomskih i drugih veza i kontakata iz konavoskog i dubrovačkog govora prodiru ikavizmi, tzv. čakavizmi i ostali kroatizmi u primorske govore crnogorskoga jezika, a odatle i u njegov književni oblik.